Unutrašnje podjele i otvorena pitanja na Zapadnom Balkanu arena su za širenje stranog uticaja, posebno Rusije koja se ne miri sa činjenicom da je Balkan izabrao zapadnu orjentaciju, ocijenila je bivša ministarka odbrane Sjeverne Makedonije Radmila Šekerinska.
Ona je, u proudcast-u koji zajednički realizuju agencija MINA, Centar za građansko obrazovanje (CGO) i fondacija Friedrih Ebert, kazala da je dio standardne ruske doktrine da u regionima gdje žele ostvariti svoj uticaj ne otvaraju neka nova pitanja, nego da iskoriste ono što je već na raspolaganju.
„Rusi su pokazali da geopolitika najbolje može da se promoviše preko nacionalizma i da tako utiču na region. Mislim da su naša otvorena pitanja, naše unutrašnje podjele, uvijek arena gdje strane države, posebno Rusija, mogu uticati u jednom ili drugom pravcu“, rekla je Šekerinska.
Prema njenim riječima, ruski uticaj u regionu nije svugdje isti.
“U Makedoniji je uvijek bio slab. Prvi put smo osjetili da taj uticaj jača kad su ljudi počeli da imaju rezerve oko našeg evropskog puta, da gube povjerenje da će država postati članica EU. Ne kao alternativa, jer sa te strane nemate alternativu, već kao refleksija frustracija i nezadovoljstva”, kazala je Šekerinska.
Ona je dodala da je taj ruski uticaj puno vidljiviji nego prije sedam-osam godina i da je to EU shvatila, ali da nije pretpostavljala da se stvari tako brzo mogu mijenjati.
Ona je kazala da Rusija nije intenzivno radila kada je Makedonija pravila dogovor sa Grčkom, ali da su vidjeli novu šansu kad se otvorio problem sa Bugarskom.
“To je, u stvari, najveća, najsilnija strana ruskog uticaja ili ruske operative. Veoma brzo mijenjaju plan. Kad vide da ne funkcioniše jedan način pritiska, brzo se prilagođavaju novoj situaciji. U tom dijelu, NATO i EU su puno sporiji”, rekla je Šekerinska.
Ona smatra da glavni razlog ruskih uticaja na Zapadnom Balkanu nije samo da se spriječi pristupanje nekih država NATO-u ili EU, što je dio zvanične retorike, već nemirenje sa činjenicom da je region, ipak, izabrao zapadnu orijentaciju.
“To je nešto što ruski političari ne žele da prihvatile i oni nijesu odustali. Mislim da su sada čak i ambiciozniji”, pojasnila je Šekerinska.
Na pitanje kako procjenjuje bezbjednosnu situaciju na Zapadnom Balkanu i šta vidi kao najveću opasnost za mir, Šekerinska je kazala da je region tokom 90-ih godina bio asocijacija za konflikt i rat, ali da je sada doživljaj drugačiji, iako neriješena bilateralna pitanja ostaju najveći izvor rizika.
Govoreći o značaju NATO-a, Šekerinska je kazala da je članstvo Crne Gore i Sjeverne Makedonije bilo investicija ne samo u budućnost i bezbjednost tih država, nego i doprinos bezbjednosti regiona, čak i onih zemalja koje nijesu dio saveza, naglašavajući da članstvo u NATO države približava EU.
“Kad bi Crna Gora ušla u EU, ili Sjeverna Makedonija, onda bi drugi išli puno brže”, rekla je Šekerinska navodeći da je članstvo u NATO Sjevernoj Makedoniji mnogo olakšalo s obzirom na to da su nakon toga porasle investicije i osjećaj bezbjednosti kod investitora.
Na pitanje koliko su države članice daleko ili blizu članstva u EU i šta da će biti odlučujući faktor na tom putu, Šekerinska je rekla da je Crna Gora najbliža Uniji i da region zavisi od Crne Gore.
“Nadam da ćete biti bolji i brži, jer ako postane jasno da je proširenje ipak realno, mislim da će sve države malo biti odgovornije prema tom procesu. Posljednji izvještaj pokazuje da možete biti ambiciozniji i da je fokus na konkretnim procesima unutar različitih oblasti. Kod nas (u Sjevernoj Makedniji) pitanje je još uvijek u političkom domenu i to je uvijek teže”, navela je Šekerinska.
Ona je dodala da ne zavisi sve od država Zapadnog Balkana, već da i u EU mora dominirati taj stav da je proširenje geopolitički važno i da se to ne može beskrajno odlagati da ne uruši proces.
Činjenica je, navela je Šekerinska, da se zbog Ukrajine i događaja u Moldaviji i Gruziji, proširenje po prvi put, nakon 20-tak godina, gleda kroz geopolitičku prizmu, ocjenjujući da je to dobro.
“Mi ne tražimo da ne vide naše mane, ali tražimo da proširenje bude realno i da politička volja zemalja članica ne bude promjenljiva. Lekcija koju su mnogi ljudi naučili iz makedonskog primjera je da ako jedna od država ima nekakav problem to može blokirati proces”, navela je Šekerinska.
Govoreći o ponovnom izboru Donalda Trampa za predsjednika SAD, Šekerinska je kazala da je u toku posljednje godine Evropa puno analizirala kako će moguća Trampova pobjeda uticati na bezbjednost, a posebno na ekonomiju i trgovinske odnose.
„Evropa je pokazala da ima načina kako da radi na saradnji, čak i kad s druge strane okeana ima predsjednika koji je manje zainteresovan generalno za Evropu ili je manje zainteresovan za onaj tip međunarodnog poretka oko kojeg Evropa ima veliki angažman“, pojasnila je ona.
Šekerinska je kazala da je, bez razlike na to ko bi postao predsjednik SAD, jasno bilo da Amerika okreće pažnju sa Evrope prema Aziji, i da Evropa mora biti jača i suverenija, da mora investirati puno više u svoje strateške i autonomne odluke.
„Računati da će NATO biti tu da garantuje tvoju bezbjednost, a da ti trošiš veoma malo finansijskih sredstava za tvoju bezbjednost nije bilo održivo rješenje. Tako da, na neki način, pobjeda Trampa će primorati Uniju, pa i sve nas koji nijesmo u EU, ali smo u „evropskoj orbiti“, da budemo malo odgovorniji prema pitanjima koje su naša egzistencijalna obaveza, a to je, prije svega, bezbjednost“, rekla je Šekerinska.
Na pitanje da li to može uticati da EU blagonaklonije gleda prema Zapadnom Balkanu i otvori svoja vrata za nove članice, Šekerinska je ocijenila da asocijacija “Trampova pobjeda – veća odgovornost Evropske unije za svoj kontinent” neće po automatizmu značiti i otvorena vrata za proširenje.
“U ovom trenutku veći fokus je na pitanjima oko rata u Ukrajini i trgovinskih odnose između EU i SAD. Čak mislim da je veća opasnost da će fokus biti negdje drugdje. A Zapadni Balkan nikad ne profitira od takvih situacija”, napomenula je Šekerinska.
Na pitanje da li veći fokus može biti stavljen na Bliski istok, Šekerinska je mišljenja da će fokus EU biti na Ukrajini jer Evropa zna da su njena egzistencija, budućnost i sigurnost pod znakom pitanja.
Kako je navela, u dijelu Bliskog istoka, EU je nešto manje aktivna jer njihova moć i uticaj tamo nikad nijesu bili dovoljno veliki, kao SAD-a.
“Najveći fokus je sad ne samo rat u Ukrajini, nego kako će razvoj tog rata uticati na ambicioznost i odgovornost ili neodgovornost Rusije, odnosno da li će to biti kraj njihovim ambicijama i destabilizaciji”, rekla je Šekerinska, podsjećajući da u EU postoji strah da bi Rusija mogla napasti neke baltičke zemlje.
„Kada vidite da ove države već odvajaju iznad tri odsto svog bruto društvenog proizvoda za odbranu, kad vidite na koji način se rade planovi za odbranu, na koji način se radi na otpornosti unutar njihovih društva, jasno je da je taj strah realan. I kad vidite što se dešavalo 2014. i 2022. godine u Ukrajini, jasno je da taj strah nije neopravdan“, navela je Šekerinska.
Upitana kakav može biti Trampov odnos prema NATO-u, budući da je tokom svog prvog mandata prijetio da će Amerika napustiti taj savez, Šekerinska je kazala da je fokus tada previše bio na nekoliko izjava, ali je suštinski, u toku tog mandata Trampa, ozbiljno ojačana Alijansa, djelimično i zbog njegovog pritiska da države članice izdvajaju puno više novca za odbranu.
„Kad sklonite na stranu izjave i kad analizirate brojke, a brojke u dijelu NATO-a su pare i kapaciteti, vidjećete da su kapaciteti puno viši nego prije desetak godina“, navela je Šekerinska.
Ona je kazala da strah od Trampovog odnosa prema NATO-u nije opravdan i iz razloga što ta organizacija jača i američku odbranu, industriju, i američki uticaj.
Na pitanje kakve se mogu očekivati odluke Trampa u vezi sa Ukrajinom, Šekerinska je rekla da je nerealno nacrtati šta će uraditi novi američki predsjednik, ali da će biti interesantno šta će se dešavati u sljedećih dva mjeseca tokom kojih slijedi tranzicija vlasti u SAD.
“Ovo su važna dva mjeseca i zbog kriza na Bliskom Istoku i zbog Ukrajine, ali jasno je da će pritisak biti veći prema nekakvom primirju. Ali, šta to tačno znači, pod kojim uslovima, sve je to pod znakom pitanja…”, istakla je Šekerinska.
Ona smatra da se evropske članice NATO-a moraju pripremiti da daju veću pomoć Ukrajini.
“Nama je ovo egzistencijalno pitanje. Za puno zemalja članica NATO to je pitanje koje nije neka kriza na hiljadu kilometara, nego je stvarno blizu. I tu će evropske članice NATO-a, očekujem, pokazati da mogu malo više pomoći Ukrajini da izađe iz krize i da ne dozvoli da ova psihološka prednost bude iskorišćena”, rekla je Šekerinska.
Na pitanje da li neki nacionalni krugovi u državama regiona, koji su čestitali Trampu na izboru, imaju razloga da se raduju promjeni u američkoj administraciji, Šekerinska je kazala da političari koriste svaki razvoj događaja, pa i na drugom dijelu svijeta, kako bi u javnosti pojačili svoju poziciju.
“Taj tip bliskosti sa nekim moćnim faktorom dio je političke igre. Mislim da se malo manje trebamo baviti time, a malo više svojim problemima. Naime, taj osjećaj na Zapadnom Balkanu da će spas doći negdje iz Vašingtona ili iz Brisela, Pariza i Berlina, nas pravi pasivnim. I to nas drži ovdje gdje jesmo toliko godina”, navela je ona.
Na pitanje šta će za Zapadni Balkan značiti ukoliko neka od kandidatkinja iz država regiona bude izabrana za zamjenicu generalnog sekretara NATO-a, Šekerinska je rekla da region definitivno može samo profitirati.
“Jer ako nijesi na stolu ili ako nijesi dovoljno glasan na stolu – nema te, a ovaj region nije bio na stolu kao uticajan faktor. Kad bi cijeli ovaj region mogao da ima i nekog većeg ili uticajnijeg predstavnika, to bi moglo biti samo plus”, zaključila je Šekerinska.
