Prije osam godina, urednik lista Politico Metju Kaminski pratio je kako Donald Tramp proglašava prvu predsjedničku pobjedu. Prenos je, kako piše u najnovijoj analizi, pratio u društvu šokiranih evropskih zvaničnika na događaju koji je organizovao Politico u Briselu. Ovoga puta, međutim, reakcija u svijetu je po svemu drugačija – to više nije šok, već kombinacija zabrinutosti kod jednih i povremene radosti kod drugih. Svijet je imao vremena da se prilagodi Trampovom stilu upravljanja državom, a mnogi su se pripremili za njegov potencijalni povratak u Bijelu kuću.
Za razliku od 2016. godine, kritike Amerike kao „podijeljene“ ili „nefunkcionalne“ sada su vidno odsutne. Kaminski primjećuje da je Trampova ubjedljiva pobjeda u ključnim državama, u popularnom glasanju i potencijalno većina u Kongresu, prigušila argumente da je američka polarizacija fundamentalna slabost. Ovog puta Tramp predvodi ujedinjenu stranku i, moguće, ujedinjenu vladu, što je situacija koja, kako autor analize ističe, teško da ukazuje na disfunkciju. Sa snažnijim mandatom, manjim brojem neposrednih izazova njegovoj legitimnosti i uprkos nekim pravnim problemima, Tramp se vraća kao snažnija figura i na domaću i na globalnu scenu.
Kaminski tvrdi da ovaj politički povratak daje Trampu novu kredibilnost i slobodu na međunarodnoj sceni. Iako ostaje nepredvidiv (a poljski premijer Donald Tusk ga je čak označio kao takvog), Tramp je sada u poziciji da utiče na globalnu dinamiku na način na koji to ranije nije mogao. Veliki dio Evrope, kako autor analize naglašava, doživljava „tmurno raspoloženje i očaj“, kako to opisuje bivši švedski premijer Karl Bilt, iako neki analitičari vide potencijalnu priliku u Trampovom povratku. Britanski istoričar Nial Ferguson sugeriše da je moguće da Tramp nastavi nasljeđe Ronalda Regana, tako što ima mogućnost da postane ključni lider u obnovljenom „Hladnom ratu II“ za slobodni svijet.
Današnji globalni pejzaž, međutim, opasniji je nego kada je Tramp prethodnog puta bio na vlasti. SAD se sada suočavaju sa blokom autoritarnih režima, koje predvodi Kina i kojima se pridružuju Rusija, Iran i Sjeverna Koreja, a koji su se nedavno okupili u Rusiji sa drugim zemljama poput Južnoafričke Republike i NATO članice Turske, stvarajući simboličan pandan Zapadu. U ovom kontekstu, Kaminski dodaje da saveznici u Aziji i Evropi pomno posmatraju stav Vašingtona kako bi procijenili da li će Trampova politika „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ odražavati izolacionističke prioritete ili strategiju „Mir kroz snagu“, po uzoru na Regana.
Tri početna poteza će pojasniti Trampov pravac: njegovi ključni izbori savjetnika, stav prema Ukrajini i pristup trgovini. Trampove opcije za savjetnike odražavaju niz ideologija, od spoljnopolitičkih veterana kao što su Robert O’Brajen i senator Marko Rubio, koji favorizuju međunarodno angažovanje, do potpredsjednika Džej-Dija Vensa, koji više naginje izolacionizmu. Kaminski ističe da bi imenovanje određenih figura, poput Džonija Mekentija ili Kaša Patela, vjerovatno predstavljalo signal polarizovanijeg pristupa, pri čemu je jedan ambasador upozorio da bi to bio zabrinjavajući znak za diplomatske odnose.
Ukrajina se nameće kao ključni test vojne i diplomatske odlučnosti Amerike, posebno za Evropu, koja zavisi od podrške SAD u suprotstavljanju Rusiji. Azijski saveznici takođe prate akcije SAD u Ukrajini kao mjeru potencijalnih odgovora Kini. Kaminski piše da je Tramp kritikovao predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog i obećao brzo okončanje sukoba, mada bi bilo kakvo rješenje povoljno za Rusiju takođe moglo osnažiti Kinu, čime bi oslabile i Evropa i SAD. Takav pristup, tvrdi autor, podrivao bi američku globalnu snagu.
Na kraju, trgovina može biti krajnji test Trampovog ekonomskog uticaja. Poznat po prijetnjama uvođenjem visokih carinskih stopa, Tramp je prethodno postigao ravnotežu pregovaranjem o trgovinskom sporazumu između Kanade, Meksika i SAD, umjesto da se upusti u šire trgovinske konflikte.
U narednim mjesecima, Tramp će imati priliku da se bavi globalnim pitanjima sa pozicije moći. Najteže je zamisliti scenario u kojem se Tramp i Amerika povlače sa svjetske scene. Kaminski zaključuje analizu naglašavajući da ako išta znamo o Trampu – to je da želi da bude u centru pažnje.
