U trenutku kada javnost u Srbiji pokušava da razumije zbog čega se desila tragedija u Novom Sadu, ključna je odgovornost. Izvršen je uviđaj i naređena su potrebna vještačenja.
To su sljedeći koraci koje je naložilo Više javno tužilaštvo u Novom Sadu 2. novembra, nakon što je dan ranije u obrušavanju nadstrešnice Željezničke stanice u tom gradu poginulo 14 ljudi, a troje teško povrijeđeno.
“Paralelno sa vještačenjima koja se imaju sprovesti u najkraćem roku, Više javno tužilaštvo u Novom Sadu je u punom kapacitetu angažovano na prikupljanju svih obavještenja i informacija, te je naloženo da se u tu svrhu u toku dana sasluša najmanje dvadeset lica”, piše u saopštenju.
Kako se navodi, između ostalih, treba da budu saslušani odgovorni iz Ministarstva za građevinarstvo, saobraćaj i infrastrukturu, nadležni ministar Goran Vesić, odgovorni iz Željeznica Srbije i Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, kao i druga lica, u cilju “utvrđivanja svih bitnih elemenata krivičnih djela i krivične odgovornosti” za nesreću.
‘Nadstrešnica dodatno opterećena’
Inženjer geologije Zoran Đajić, koji je do juna 2023. radio na rekonstrukciji zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu kao konsultant za kamen, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da najprije treba utvrditi ko je odgovoran za “dodatno opterećenje nadstrešnice”.
Infrastruktura željeznice Srbije saopštila je 1. novembra da nadstrešnica koja je pala “nije bila predmet rekonstrukcije u okviru radova na obnovi stanične zgrade kao dio projekta izgradnje brze pruge Novi Sad-Subotica”.
Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Goran Vesić rekao je za Radio-televiziju Srbije (RTS) da je u toku inspekcijski nadzor kako bi se utvrdio uzrok pada nadstrešnice.
“I utvrdiće se to zašto nadstrešnica nije bila dio plana rekonstrukcije i ko je utvrdio da ona nije neophodna za rekonstrukciju”, rekao je Vesić na dan nesreće u Novom Sadu.
Međutim, Zoran Đajić kaže da je na nadstrešnici bilo radova tokom rekonstrukcije Željezničke stanica.
“Ta priča je apsurdna i besmislena. Postoje fotografije, postoji dokumentacija da je stavljana skela, da se sa skele radilo na nadstrešnici. Zbog radova koji su rađeni, nadstrešnica je opterećena. Pod tim teretom utege nisu izdržale i nadstrešnica je pala i, nažalost, pobila toliko ljudi”, tvrdi Đajić.
Da je radova na nadstrešnici bilo, kaže i arhitektica Ana Ferik Ivanovič.
“Vi ne možete sad reći ovaj dio rekonstruišemo, a ovaj dio ćemo samo našminkati, pa ćemo onda očekivati od konstrukcije, od elemenata, da oni funkcionišu onako kako smo mi zamislili. Ja vjerujem da se tu radila totalna rekonstrukcija, da je i ta nadstrešnica bila dio nekih intervencija”, kaže Ferik Ivanovič.
Dodaje da su se među materijalima koji su sklanjani sa terena nakon urušenja nadstrešnice vidjeli novi elementi, poput stakla, kojeg nije bilo na nadstrešnici prije rekonstrukcije stanice.
I Đajić kaže da su tokom rekonstrukcije dodati metal i staklo, koji su potom opteretili utege koje su nosile nadstrešnicu.
“Projektant (Imre) Farkaš koji je radio projekat 1964. godine je predvidio tu nadstrešnicu baš tako kako je izvedena, ali su ostavljeni veliki prostori unutra prazno. I on je to uradio tako da te utege mogu da ponesu to opterećenje, a oni su dodatno sve prazne prostore pokrili metalom i staklom. Tek će se utvrditi sve činjenice, ali ja pretpostavljam da je to dodatno opterećenje počupalo utege iz krova i desila se nesreća”, kaže Đajić.
Kako dodaje, radovi na nadstrešnici obavljeni su nakon njegovog angažovanja.
“Ja nijesam vidio projekat, ko je i kako isprojektovao da se doda to opterećenje. Ko god da je isprojektovao, onaj ko je izvodio radove je bio obavezan da uradi statički proračun, da zna da će nadstrešnicu dodatno opteretiti sa toliko kilograma po kvadratnom centimetru i da utvrdi da li utege mogu to da ponesu, zato što je cijela nadstrešnica visila, okačena na utege, a nije imala potporne stubove”, objašnjava Đajić.
I Ana Ferik Ivanovič ističe da se ne zna da li je neko prije završetka nadstrešnice provjerio izdržljivost i otpornost materijala koji su na starom objektu.
“Da li je te elemente trebalo takođe obnoviti, staviti potpuno nove ankere, ojačati, čak i predimenzionisati kako bismo samo mogli na kraju reći da smo sigurni da smo onda taj objekat uradili da on bude bezbjedan”, kaže ona.
Da li postoje ‘tragovi’?
Ana Ferik Ivanovič dodaje da vjeruje da će se odgovornost utvrditi.
“Sigurno postoji trag u tome ko je bio izvođač radova imenom i prezimenom, sa kojom licencom je garantovao za svoje znanje i svoju stručnost”, objašnjava.
Napominje da bi takođe trebalo da postoji odgovorno lice koje je moralo da svakog dana bude prisutno tokom tih radova.
“Svi ti njihovi zapisi u vidu građevinskih dnevnika će biti polazna tačka da se vidi šta je rađeno, kada je šta ugrađeno, ko je ugradio, da li za to postoje atesti, sertifikati, da mi znamo čvrstinu betona, da mi znamo debljinu armature koja sve to treba da nosi i, naravno, težinu tih novih elemenata koji su opteretili cijelu konstrukciju same fasade”, kaže Ferik Ivanovič.
Inženjer Zoran Đajić kaže da je, prema snimcima koje je vidio, uviđaj već počeo.
“Počeli su već gore da gledaju gdje su bile okačene utege u onom zupčastom dijelu krova stanice i tu će se utvrditi da li su one bile korodirane ili je beton bio loš”, kaže on.
Što se dogodilo sa mermernim pločama?
Zoran Đajić objašnjava da je tokom svog angažovanja tražio da se skinu mermerne ploče na pročelju zgrade, da se stave nove i da se utvrdi kakva je podloga iza njih. Tu su, kako objašnjava, bile prikačene utege koje su držale nadstrešnicu.
To, međutim, nije urađeno.
“Da su skinute ploče, ne znam da li bismo mi vidjeli vezu utega ili ne, ali vidjeli bismo kakav je beton. Naravno, da nije opterećena nadstrešnica, ta nadstrešnica bi nastavila da stoji vjerovatno do jednog trenutka dok se ne bi desilo da te utege skroz korodiraju, ili možda ne bi nikad ni pale – ja to ne znam, ali mora da se utvrdi što je stanje”, kaže on.
Kako dodaje, jedino što je urađeno sa mermernim pločama je da su one prefarbane.
Ističe da te ploče i danas predstavljaju opasnost po prolaznike.
“Postoji mogućnost i danas i sjutra da neka od ploča sa pročelja padne i nekog dolje ubije. Ta opasnost postoji, postojala je sve vrijeme, jer te ploče nisu skidane”, kaže Đajić.
Što je predlagao Zavod za zaštitu spomenika?
Zavod za zaštitu spomenika kulture Novi Sad objavio je da je oktobra 2021. godine izdao konzervatorske uslove i mjere kako bi se očuvale estetske i kulturno-istorijske vrijednosti zgrade Željezničke stanice i njenih djelova.
Navodi da je, između ostalog, precizirano da “nadstrešnicu iznad glavnog ulaza treba sanirati. Postojeće limom pokrivene djelove u zoni vjetrobrana treba zamijeniti staklom. Znatno oštećenu oblogu podgleda nadstrešnice od mozaičkih pločica treba zamijeniti novom od istog ili novog materijala koji će obradom i koloritom slijediti prvobitno likovno rješenje”.
Naglasili su da Zavod daje saglasnost isključivo na arhitektonski dio projekta i da ne vrši takozvanu tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu.
“Statički i građevinski proračuni, kao i konstrukcijska pitanja nisu dio osnovne nadležnosti Zavoda. Za građevinske i statičke procjene nadležni su bili statičari, građevinski inženjeri i druge tehničke struke”, naveli su iz Zavoda.
Nedostatak transparentnosti
Prvenstveno je trebalo da dokumentacija bude transparentnija tokom rekonstrukcije Željezničke stanice u Novom Sadu, kaže arhtektica Ana Ferik Ivanovič.
“Da mi kao šira, stručna javnost imamo uvid u to šta se uopšte radi. Mi smo znali da se rekonstruiše Željeznička stanica, ali mi nismo imali saznanja da li se ona rekonstruiše u cjelosti, da li se samo renovira unutrašnjost”, kaže ona.
Dodaje da niko nije dao uvjerenje da su radovi završeni, da je zgrada sada spremna za upotrebu i da postoje za to zvanični dokumenti.
“Posebno bi trebalo da se vodilo više pažnje o tome, jer se radi o javnom objektu, gdje je zaista velika frekventnost ljudi svakog dana i sa takvim stvarima se ne smije rizikovati”, zaključuje Ferik Ivanovič.
Zgrada glavne Željezničke stanice u Novom Sadu je, nakon trogodišnje rekonstrukcije, otvorena u julu 2024.
Prema riječima Gorana Vesića, u projektu rekonstrukcije učestvovali su Saobraćajni institut CIP, koji je uradio projekat, Infrastruktura željeznice Srbije, koja je nadležna za stanicu, i kineske kompanije, koje su bile izvođači radova.
