Za N1 govorio arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Boris, poglavar Crnogorske pravoslavne crkve.
Na početku razgovora za emisiju Novi dan, mitropolit Boris je prokomentarisao sukobe u svijetu. „Rat kao da nikada nije prestao u svijetu. Niko od nas nije vjerovao da može da dođe do rata u Jugoslaviji. Uvijek to čine politike i ljudi kojima je cilj da dođe do rata”.
No, kako kaže, vjerski poglavari su dužni da svjedoče istini.
„Mi smo dužni da svjedočimo istini, da otvaramo duše i misao tih ljudi i da ih učimo pravom putu. Sve pravoslavne crkve služe na isti način. Nažalost, u pravoslavlju je došlo do nacionalnih crkava. Crkva jeste crkva naroda. Ne smije biti nacionalna crkva. Mi smo sluge Božije. Ovaj narod vodimo ka Bogu, a ne ka nacionalnim interesima. Nacija je politički narod, nije to DNK. Nacija je nešto što je došlo u 19 vijeku”, kazao je Bojović.
Takođe, prokomentarisao što je to kanonska Crkva u Crnoj Gori.
„Kanon je pravilo. Neko bi rekao pravilna ili nepravilna crkva. To uopšte ne postoji. Crnogorska pravoslavna crkva nije odustala niti od jednoga kanona. U Crnoj Gori narod nas je pozvao”.
O miješanju Spajićeve vlade u ustrojstvo Crnogorske pravoslavne crkve, mitropolit Boris je rekao:
„Dakle, Upravni sud u Crnoj Gori donio je odluku koja poništava odluku ministarstva da se ne smijemo registrovati. Politika se miješa, a mi moramo daleko da budemo od toga. Ovo je prvi put da mitropolit ide u mirovinu. Jako mali broj ljudi podržava mitropolita Mihaila. Pod teretom njegovih godina Crkva je došla u velike probleme i mi smo to morali da riješimo. I onda su mene izabrali”.
„Vrijeme je da prestane manipulacija od strane političara. Ne idemo uz dlaku političarima. Kada je neka odluka u redu, onda je u redu. Kada nije, onda nije. Trenutno imate političare koji nijesu samo vjernici Srpske crkve, nego i ne dozvoljavaju nama da uđemo u hramove. Crnogorska pravoslavna crkva podržava narod ka evropskom putu”.
„Od 17-te sam godine pri crkvi”, kazao je mitropolit opisujući kako je tekao njegov životni put.
„Rane 1990-te godine su bile jako problematične i u Crnoj Gori. I tada me je posljednji put otac poveo u crkvu na Badnje veče. Tada je tu bio Arkan sa cijelom svojom svitom u Podgorici. I to je bilo užasno. Ja kao dječak nijesam shvatao šta se dešava. Bile su užasne pjesme. Pjevane protiv Hrvata, muslimana. Arkan se obratio. Otac me izveo i rekao da ovo nije naša crkva i nije naš vladika”.
„Kasnije sam počeo da pjevam u crkvenom horu. Ali tada mi je otac govorio da znam da imamo i svoju Crkvu u Crnoj Gori”.
O patrijarhu Srbije Porfiriju Periću je kazao:
„Patrijarh Srpske pravoslavne crkve me razočarao. Smatrao sam da će pomoći srpskom narodu da izađe iz krize u koju je ušao. Mislio sam da će kao mlad čovjek pomoći”.
No, kako kaže, sve je stvar opredjeljenja.
„Ima onih koji se opredijele da služe Bogu i narodu, i oni koji se privole političarima, pomažu im da ostvare svoje interese, materijalne. Savjet mladim ljudima je da budu slobodni. Da ne idu iz ovih lijepih zemalja, Balkana”.
