Karter je bio 39. predsjednik SAD, a mandat je trajao od 1977. do 1981. godine, kao član Demokratske stranke. Prije toga je bio guverner Džordžije i senator te države.
Osim što je doživio najviše godina od svih američkih predsjednika u istoriji, drži rekord i za najdužu postpredsjedničku karijeru.
Nakon odlaska iz Bijele kuće 1981. godine, on i supruga su u Atlanti osnovali globalni neprofitni centar Karter, koji se bori protiv zanemarenih tropskih bolesti, zagovara mirno rješavanje sukoba i nadgleda izbore širom svijeta. To su razlozi i zbog kojih je dobio Nobelovu nagradu za mir 2002. godine.
Stoti rođendan će obilježiti u u svom domu, u krugu porodice, jer se od februara 2023. nalazi na palijativnoj njezi, ali će gledati prenos koncerta koji se održava nedaleko od lokacije na kojoj je počela njegova životna priča – u bolnici Wise Sanitarium, gdje ga je 1. oktobra 1924. rodila majka Lilijan, koja je tamo radila kao medicinska sestra. Bolnica danas nosi njeno ime.
To malo ruralno mjesto, s oko 600 stanovnika, čuva uspomenu na svog uvaženog člana, pa turisti mogu da obiđu Karterovu očuvanu dječačku farmu, staru srednju školu u Plainsu koju je pohađao, željeznički depo koji je Karter pretvorio u predizborni stožer u uspješnoj kandidaturi za Bijelu kuću 1976. godine.
Povodom proslave 100. Karterovog rođendana, u njegovu čast 100 građana će položiti zakletvu za američko državljanstvo.
Ostaće upamćen kao tvorac mirovnog sporazuma u Kemp Dejvidu 1979. godine između Izraela i Egipta. Sporazum su tada potpisali predsjednik Egipta, Anvar al-Sadat i premijer Izraela Menahem Begin.
Iranska talačka kriza 1979-1980, rastuća inflacija i naftni embargo iz 1970-ih bacili su mrlju na Karterov mandat u Beloj kući, kao i na njegovo nasljeđe, no s prolaskom vremena sve je više onih koji zaključuju da su četiri Karterove godine u Bijeloj kući bile sve samo ne neuspješne.
Kada se 1981. vratio u Plains, Karter je bio poražen nakon što su ga birači odbacili ubjedljivim izborom republikanca Ronalda Regana. Iranska talačka kriza, opsada američke ambasade u Teheranu između 4. novembra 1979. i 20. januara 1981. i uzimanje osoblja kao talaca, okončana je 21. januara 1981. godine nakon 444 dana zatočeništva, a Karteru je nanila golemu političku štetu.
Pisac i istoričar Džonatan Alter, međutim, prepoznaje ono po čemu mnogi Kartera danas poznaju: humanitarnom radu s njegovim Karter centrom, „borbi za mir, borbi protiv bolesti i za izgradnju nade“.
Smatra da je lista njegovih dostignuća kao predsjednika koja su ignorirana, minimalizirana ili potpuno zaboravljena bila vrlo dugačka.
Aktualni predsjednik Džozef Bajden ga je nazvao „moralnom snagom“.
Džimi Karter i dalje prati politiku i želio bi da „glasa za Kamalu Haris“ na predstojećim predsjedničkim izborima. Glasaće poštom i pružiti podršku demokratskoj kandidatkinji.
Njegov gradić Plains, međutim, prepun je plakata podrške republikanskom kandidatu Donaldu Trampu.
