Polovinom jula spektakularnim koncertom vrhunske produkcije koji je priredila proslavljena sopranistkinja Tamara Rađenović, označen je početak 37. festivala „Barski ljetopis“. Gost večeri je tada bio Nikola Radunović, pjevač cetinjskog sastava “Perper”, a zajedno su izveli jednu od najljepših crnogorskih pjesama “Goro moja”.
Rađenović je sumirala utiske i sa svojim pratiocima podijelila poduži tekst, o tome kako je došlo do saradnje i koliko ova pjesma njoj znači:
“Goro moja… Za ovaj video moram da napišem malo veći tekst nego uobičajno- 2020, kovid vrijeme u Crnoj Gori kao i u cijelom svijetu… Ja sa dva kofera stvari, doletjela iz Londona da budem sa porodicom kod kuće, razmišljajući da ću se vratiti za London kroz mjesec dana. Prošlo i dva, tri…. Ništa se ne dešava, život teče, bez ikakvih projekata u najavi, bez ikakvih promjena… Već se, iako entuzijastično razmišljajući uglavnom, pitam ponekad da li ćemo uopšte imati ponovo normalan život.
I tako, ponešeni novonastalom situacijom, razmišljam šta bi to moglo da se napravi u mojoj Crnoj Gori. Moja mama, onako, kao i uvijek sa nekim svojim na prvi pogled nedostižnim idejama kaže ‘’A šta da mi recimo uradimo obradu neke pjesme od Perpera sa orkestrom?’’ Ja sam se nasmijala i prokomentarisala “Ko sam ja da snimim pjesmu sa Perperom?! Svašta!’’
Perper sam oduvijek gledala sa mnogo poštovanja jer su bili svoji, jedinstveni i stvorili vanvremenske hitove pune neke posebne nostalgije, ljubavi, privrženosti ka ovoj našoj maloj ljepotici. Nije prošlo dugo, rodilo se veliko prijateljstvo sa Momčilom Zekovićem ili svima nama bolje poznatim Zekom. Sa Zekom nas je upoznao naš Dejo Senić, koji je postao vremenom član moje familije. Razgovaralo se, razmišljalo kako uopšte da se ponudi takva ideja ostalim članovima benda jer sad tu jedna operska pjevačica hoće da obradi jednu od najpoznatijih ako ne i najpoznatiju savremenu crnogorsku pjesmu koju svi već znaju. Padne neki preliminarni dogovor/pokušaj na ‘’Zastave’’. Čak smo i snimili demo verziju ali…. Nije to bilo to. Koliko god da volim svoju profesiju postoje granice koje ne treba prelaziti. Da ja operskim glasom pjevam stihove rock pjesme još u nekim visinama?!?!.. Nije mi to zvučalo kako treba. Makar ne za ‘’Zastave’’. Nije išlo nekako jedno uz drugo. I… Tad se ta priča tu i zatvori. Ne bude od toga ništa. ..Ali sa Zekom nastavimo saradnju kroz spotove”, piše Rađenović u svom postu i dalje navodi:
“Prođe četiri godine…. Desi se ipak moja omiljena ‘’Goro moja’’ na koju teško da mogu ikada suzu da ne pustim.
Sjećam se, davno, moj profesor klavira Miladin Peruničić iz muzičke škole, kad sam ga pitala da me nauči da sviram akorde (do tada sam svirala samo klasični repertoar) naučio me prvo ‘’Goro moja’’.
Svirala sam je bezbroj puta. Taj prvi akord a-mola koji ima umetnutu bol i nostalgiju sa još jednim dodatim tonom u tom glavnom akordu uvijek ima neku posebnu težinu.
15. jula, prije malo više od mjesec dana, tačno 15 godina kasnije od tog ljeta kada sam učila na klaviru pjesmu, ja na sceni sa Nikolom Radunovićem. Kako sam samo bila ushićena kada je pristao da uradimo pjesmu zajedno. Sad, i dok gledam snimak djeluje mi nevjerovatno, nestvarno.
Ovaj put, pjesmi sa najljepšim satkanim riječima Ljuba Jovovića aranžman za orkestar i hor je uradio sjajni Konstantin Blagojević. Sa Konstantinom sam razgovarala upravo o tome da pjesma zadrži svoj identitet koji ima ali da joj se da neka nova, drugačija dimenzija. A onda je uslijedilo pitanje – “A šta ja da pjevam u pjesmi?’’ Isprobavala danima različite melodije, vokalize….. Zaista, od svih pjesama koje sam izvela na Barskom ljetopisu, to mi je bila najveća nedoumica. Željela sam da na najmanje napadan način dam neku svoju skromnu boju, doprinos ovoj najdivnijoj pjesmi, sa najdivnijim riječima.
Samo nekoliko dana pred nastup, razgovaram sa Nikolom i on mi kaže ‘’A zašto ti ne bi otpjevala prva 2 stiha ili strofu?’’. Iako mi je to bila čast, u momentu sam rekla da ja ne mogu da ‘’uzmem’’ nešto što prosto njemu i samo njemu pripada, njegovom glasu. Na kraju je dogovor ‘’pao’’ na prva 2 stiha. A kako ih je teško bilo otpjevati a ne zaplakati, a da glas ne zadrhti…. Ispred ogledala sam danima vježbala kako da ostanem makar malo uzdržana u svojim emocijama”, ispričala je Rađenović, i dodala:
Hvala vam svima koji ste dali mogućnost da napravimo ovu izvedbu pjesme. Hvala sjajnim muzičarima Belgrade classic, hvala nevjerovatnom dirigentu koji nas je sve držao zajedno Darku Butorcu, hvala predivnom horu Bijeli anđeo. Posebno hvala Konstantinu Blagojeviću čije čarobne orkestarske i horkse partiture ove pjesme su dale neki novi život u klasičnoj izvedbi ove pjesme. Ogromno hvala Zeku koji mi je otvorio vrata Perpera i koji mi daje veliku podršku. Last but not least – hvala Barskom ljetopisu i direktorici Aleksandri Grabež na prilici da ovo sve izvedemo i posebnu zahvalnost dugujem svojoj porodici. I naravnoooo za kraj Dejanu Seniću i njegovom timu koji je sve zabilježio iza svojih ekrana kao i Milošu Marinkoviću koji je snimio 80 muzičara na sceni kao i uvijek. Hvala od srca Nataliji Urbanovoj na savršenoj haljini. Hvala Nini Andrijašević i Bojani Mihailović na divnom makeupu i frizuri. Zahvaljujući vama ovo sada ostaje kao jedna posebna uspomena za cijeli život. Neki ljudi nisu više samo saradnici nego postanu dio familije. Hvala vam beskrajno.
