Moralni pritisak na Njemačku da prestane uvoziti ruske energente raste. Kakav bi bio finansijski učinak i koliko bi to stvarno uticalo na mogućnost Rusije da finansira rat u Ukrajini? Sve je žešća rasprava o momentalnoj obustavi uvoza nafte i plina iz Rusije. Time bi se, argumentuju zagovarači te mjere, zaustavilo finansiranje Putinovog rata u Ukrajini, piše Dojče vele (DW).
Njemački ministar privrede Robert Habeck (Zeleni) je izjavio da se pri donošenju odluke o tome radi o “sukobu između srca i glave, između emocija i procjene”. S jedne je strane pitanje može li Njemačka održati snabdijevanje energijom bez ruskog plina i nafte. A s druge je strane tu i pitanje kakav bi bio stvarni učinak takve zabrane uvoza na Kremlj.
Tekući troškovi za Rusiju relativno niski
“Nabava najskupljih stvari u ovom ratu – tenkova, raketa ili aviona – obavljena je proteklih godina i decenija, i već je sve plaćeno”, objašnjava Janis Kluge, stručnjak za Rusiju iz berlinske Fondacije nauka i politika (SEP) u intervjuu za njemački javni servis ARD. Jedini tekući troškovi su troškovi plaćanja potrošnog materijala kao što su nafta ili dizel. “To Rusiji trenutno uopšte nije problem platiti”, kaže Kluge.
On procjenjuje da su dodatna plaćanja iznad normalnog vojnog proračuna, kao što su dodaci za vojnike ili prevoz, relativno mali iznos od oko 10 do 20 miliona eura dnevno. Uistinu velika ulaganja su obavljena u prošlosti, napominje Kluge – uz pomoć Zapada. “Već smo ranije dali svoj finansijski doprinos ratu. Svojim uvozom energije tokom proteklih godina i decenija omogućili smo Rusiji da se naoruža”, rekao je ekonomist.
Samo od nafte i naftnih derivata Rusija prošle godine prihodovala oko 180 milijardi dolara
Samo od nafte i naftnih derivata Rusija je prošle godine ostvarila prihod od oko 180 milijardi dolara. Tome valja dodati oko 64 milijarde dolara od prirodnog plina. Samo je Njemačka u januaru iz Rusije uvezla naftu i prirodni plin u vrijednosti od 2,6 milijardi eura, kako je ove nedjelje objavio njemački Savezni ured za statistiku.
Prema podacima istraživačke organizacije Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), zemlje članice EU-a od početka rata plaćaju 430 miliona eura dnevno za plin i 230 miliona eura za naftu i naftne derivate. Ukupno je tokom invazije iz EU-a u Rusiju poteklo više od 15 milijardi eura za fosilna goriva. Prema riječima stručnjaka SWP Klugea, zemlja sada zarađuje gotovo milijardu eura dnevno.
“Mi ne finansiramo rusku vojsku izravno, ali finansiramo ruski državni proračun zajedno s drugim uvoznicima”, rekao je stručnjak. A između 20 i 25 posto ruskog proračuna namijenjeno je vojsci.
I dalje se plaća
Već prilikom vađenja nafte i plina, ruske komapnije poput Gazproma i Rosnjefta moraju državi plaćati porez na proizvodnju. Ako se energenti izvoze, plaća se i izvozna carina. “Ove dvije komponente plaćaju izvoznici ruskoj državi u rubljima i vezane su za cijenu na svjetskom tržištu. Što su nafta i plin skuplji, to je veći udio koji završava u državnom proračunu”, objašnjava Kluge.
Uz to, državne korporacije dijele dividende i plaćaju porez na dobit. “Sve to zajedno čini više od 50 posto ruske državne blagajne”, kaže Kluge.
Uprkos zapadnim sankcijama, Rusija ima pristup ovim deviznim prihodima i može uz pomoć njih stabilizovati svoju valutu.
Razlog: dvije važne banke, Gazprombank i Sberbank, nisu pogođene isključenjem iz SWIFT-a. “Preko tih se banaka trenutno obavlja plaćanje plina i nafte. Tim novcem se naravno onda može finansirati uvoz industrijske robe iz cijelog svijeta”, kaže Kluge.
Finansijski, embargo kratkoročno ne nanosi štetu
No, čak i bez pristupa tom novcu Kremlj bi mogao nastaviti rat, smatraju stručnjaci. “Ruska industrija oružja uglavnom je samodostatna – kako u pogledu sirovina tako i u pogledu fabrika ili inžinjera”, kaže Marcus Keupp, predavač vojne ekonomije na Vojnoj akademiji (MILAK) na ETH Zürichu.
Ona bi funkcionisala i bez prihoda od energije. A nafta, dizel i kerozin koji su potrebni ruskoj vojsci potiču u potpunosti iz domaće proizvodnje. Rusija proizvodi oko tri miliona barela nafte dnevno za vlastite potrebe. Prema Keuppu, isporuke Rosnefta stoga ne ovise o izvoznim transakcijama ili deviznim prihodima.
“Kada se radi samo o logističkoj mogućnosti vođenja rata u Ukrajini, Rusija bi ga mogla voditi unedogled.”
Stoga, čisto finansjski gledano, obustava uvoza nafte i plina ne bi imala uticaj na rat. “U svakom slučaju narednih nekoliko mjeseci Rusija ne zavisi o tim prihodima”, naglašava Kluge.
Ali ako to postane višegodišnji rat ili ako se proširi, novac bi mogao postati relevantan. “Čak i ako mi sada ne finansiramo rat u sljedećih nekoliko mjeseci, nastavkom uvoza energenata ćemo finansirati nabavku oružja u narednim godinama.”
Embargo i nada u nezadovoljstvo građana Rusija
Prekid uvoza plina i nafte bi ipak na kraće staze štetio Putinu “jer sankcije imaju različite mehanizme djelovanja”, objašnjava Kluge. Osim finansijske funkcije, stvara se nešto o čemu se s Rusijom može pregovarati.
“Embargom povećavamo pritisak na ruski proračun na vrlo nespecifičan način i otežavamo život Putinu.”
U tom bi slučaju država morala izvršiti preraspodjelu sredstava iz proračuna, vjerovatno bi došlo do kraćenja socijalnih davanja i subvencija firmama. U konačnici, to stvara pritisak unutar zemlje i postaje podsticaj za promjenu ponašanja. “U kombinaciji s ruskim gubicima u Ukrajini i međunarodnom izolacijom, ovako nešto može imati težinu”, naglašava ekonomista Kluge.
“Kada bi izostao dotok novca iz izvoza nafte i plina, Rusija bi imala ozbiljne probleme s proračunom”, slaže se Keupp. Ali dok god su cijene nafte i plina visoke kao sada, Kremlj to može kratkoročno izdržati. Ako se želi izazvati pravi pritisak na Putina unutar Rusije, mnoge bi zemlje morale istovremeno organizovati bojkot, tako da obim ruskog izvoza naglo padne, ili umjesto toga trebaju pasti cijene, smatra Keupp.
Mogu li recesija i inflacija okončati rat?
Veći uticaj na tok rata, smatra njemački stručnjak, imaće bankarski i finansijski sustav – s jedne strane inflacija, a s druge strane brzi kolaps tržišta novca. To bi moglo uticati na civilno društvo i obezvrijediti štednju. Upitno je, međutim, bi li takvo nezadovoljstvo bilo dovoljno da se išta politički promijeni.
Ali ekonomski mehanizmi djeluju, objašnjava vojni ekonomist. “Veliki problem je blokiranje deviznih rezervi središnje banke”, kaže Keupp. Ruska središnja banka nema više velike mogućnosti intervenisati u monetarnoj politici, a istovremeno ima dva problema koja se ne mogu riješiti istovremeno: recesiju i inflaciju od preko deset posto. “Što se više bori s recesijom, to je inflacija gora – i obrnuto.”
Istovremeno zbog visokih kamata, preko 20 posto, mnoge privatne komapniije i domaćinstva uskoro bi mogli imati probleme s otplatom kredita. To bi moglo dovesti do gubitka povjerenja među bankama, nelikvidnosti, i na kraju bi morala uskočiti država da ih spasi, kaže Keupp. Ruska privreda bi se tada moglo smanjiti za 10 do 20 posto u roku od godinu dana, a to bi predstavljalo ozbiljan problem za državni proračun. Upitno je međutim, bi li zbog toga Rusija doista ostala i bez novca za rat.
