Mi Crnogorke i Crnogorci istočno-pravoslavne hrišćanske vjere smo jedini narod koji u državi Crnoj Gori ne može sa svještenstvom svoje Svete Crnogorske Pravoslavne Crkve koristiti crkve i manastire koje su naši preci podizali.
Ośećamo se diskriminisano i omalovaženo, ljudski i duhovno! Jedno od osnovnovnih ljudskih prava nam je uskraćeno.
Nije suvišno podśetiti da je uzurpacijom hramova koje su gradili i održavali naši preci, od samog utemeljivača Crnogorske pravoslavne crkve svetog Ivana Crnojevića, gospodara crnogorskog, još 1484 godine, podigavši Cetinjski manastir pa sve do 1918. kad smo vojnom okupacijom od strane Srbije izgubili državu, crkvu, kraljevsku dinastiju… osnove crnogorskog identiteta.
Danas, nakon 27 godina od obnove naše svete Crnogorske crkve, obnovili smo državu, utvrdili i probudili ośećaj nacije i pripadnosti Crnoj Gori, standardizovali jezik i za sve dobili međunarodno priznanje, naše svještenstvo, se i dalje moli Bogu, služi svete liturgije, krštava, vjenčaava i vrši ostale obrede našem pravoslavnom crnogorskom narodu pod vedrim nebom.
Mi, vjernici Crnogorske pravoslavne crkve, na čijem je čelu njegovo Blaženstvo Mitropolit crnogorski Mihailo (Dedeić), zahtijevamo od Glavnog grada da nam ustupi adekvatnu lokaciju u centru Podgorice za izgradnju saborne crkve posvećene “Saboru crnogorskih svetitelja” onoliko, i nista manjoj, koliko zauzima hram Srpske Pravoslavne Crkve Histovog Vaskrsenja u Podgorici.
Ovom peticijom ne želimo da se na bilo koji način upoređujemo, takmičimo niti konkurišemo pomenutoj neregistrovanoj crkvi, čije je śedište van države Crne Gore, već isključivo ukazujemo na neophodnost naših duhovnih potreba koje imamo pravo upražnjavati kroz domicilnu, obnovljenu i jedinu crkvu pravoslavnog crnogorskog naroda – Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Stara narodna poslovica kaže: “Ko želi da učini nađe način, a ko ne želi nađe opravdanje”. Bog i pokoljenja će suditi i što je čije… daće svima!
Smatramo da u glavnom gradu Crne Gore ima toliko prostora koji mogu biti ustupljeni za izgradnju saborne crnogorske pravoslavne crkve počev od brda Gorice, samog centra grada i još par lokacija koje bi bile prikladne.
Saborna crkva će biti po uzoru na stare crnogorske sakralne objekte sa primjesom modernih arhitektonskih pravaca, ne odstupajući od savremenih potreba vjernika, ne odudarajuci od ambijentalnih uslova, i potpuno u skladu sa prirodom duhovnog poziva.
Naša crkva u Podgorici mora imati sve atribute kojim će se ponositi grad, država i nacija.
Namjera nam je da ostvarimo san ne samo savremenih generacija crnogorskih vjernika istočno pravoslavne vjere, već i predaka koji su izginuli za našu slobodu, misao, vjeru i život, ali i da ostavimo potomstvu legat ovog teškog vremena i iskušenja, koji će znati da cijene, imajući istinsko svjedočanstvo surovosti dešavanja.
Važnost buduće saborne crkve je sad nama, ali i za budućnost naše đece, potpuno jasna.
