glascg Piše: Bojana Vojinović
Zaposleni u Klinici za psihijatriju KC CG godinama bezuspješno pokušavaju da se izbore za pravo koje vjeruju da im pripada – stimulaciju od 15% na osnovu otežanih uslova rada.
Ko je makar jednom morao da kroči u njihov radni prostor, zna da uslovi u kojima rede nijesu otežani, nego nepodnošljivi – i za njih, i za pacijente.
Osim na surovoj realnosti, svoje pravo zaposleni temelje i na pravnom aktu. Davnog 21.marta 2012. pod brojem 03.1063, donijet je dokument “Instrukcija za obračun zarada i ostalih primanja zaposlenih u zdravstvenim ustanovama”. Potpisali su ga tadašnji direktor Fonda za zdravstvo Kenan Hrapović i ministar zdravlja Miodrag Radunović.
Na osnovu toga dokumenta se, i dan danas, isplaćuju zarade zaposlenim u zdravstvu Crne Gore. U “instrukciji”, na strani 7, u dijelu „ Stimulacija“, u četvrtom pasusu piše: “Izuzetno, obračun stimulacije od 15% u skladu sa preporukama Kancelarije zaštitnika ljudskih prava vrši se za zaposlene u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota Kotor, Klinici za psihijatriju KC Crne Gore i medicinskim radnicima neuropsihijatrsijskog odjeljenja OB Nikšić“.
Od tada pa do danas zaposleni Klinike za psihijatriju obraćali su se, redom, svim direktorima KCCG da uvaže preporuku i da, kao i ostalima zaposlenima u psihijatrsijskim ustanovama isplaćuju opredijeljenu stimulaciju. Na sva obraćanja, kažu sagovornici Antene M, osim lijepom riječi da razumiju položaj zaposlenika, nijesu reagovali. Povremeno su, dodaju, prebacivali loptu u dvorište Fonda zdravstva ili Ministarstva zdravlja, uz apele na zaposlene da pokažu strpljenje.
O ovome se problemu godinama pisalo i sudilo, a slučaj je stigao i do Strazbura. Zaposleni su prvostepeno dobili spor na Osnovnom sudu, ali je Viši sud, na intervenciju Vrhovnog, odluku preinačio. Sagovornici Antene M, uz obrazloženje da žele anonimnost jer su se zbog svoje borbe za prava koja smatraju da imaju našli na udaru, ukazuju na neke intrigantne okolnosti.
– Zaposleni Klinike za psihijatriju sudili su se sa KCCG i dobili spor, ali Klinički kao poslodavac nije nastavio da isplaćuje stimulaciju zaposlenima u narednom periodu. Nakon toga su se zaposleni ponovi sudili za drugi vremenski period i na Osnovnom sudu su dobili spor. No, na Višem sudu je ta presuda ukinuta i to na zahtjev Vrhovnog suda koji se zainteresovao baš za taj slučaj (!?) i tražio da se norma proglasi neobavezujućim pravnim aktom po kome se isplaćuju zarade zaposlenima na Klinici za psihijatriju.”
Na pitanje Antene M o ovom slučaju, iz KCCG rezolutno odgovaraju da ne mogu mimo propisa, koje sud tumači u njihovu korist.
– Klinički centar Crne Gore dužan je da se pridržava zakonskih propisa i, nadasve, pravosnažnih sudskih presuda.
Stoga Vas upućujemo na presudu Višeg suda u Podgorici od 27. decembra 2017. kojom se ‘odbijaju kao neosnovani zahtjevi tužilaca (zaposleni) da im tuženi (KCCG) na ime naknade materijalne štete zbog manje obračunate i neisplaćene stimulacije od 15 odsto na zaradu’ to i isplati.
Podsjećamo Vas i da su zaposleni nakon toga tražili reviziju te odluke Višeg suda. U Rješenju Vrhovnog suda Crne Gore od 25. oktobra 2018. ovim povodom decidno piše: ‘Revizija tužilaca odbacuje se kao nedozvoljena’. Na isti način je okončan i spor u Strazburu.
Takođe Vas informišemo da, na današnji dan, niko sa Klinike za psihijatriju ne vodi bilo kakav sudski spor sa KCCG u vezi sa ovom temom.”
Zaposleni, međutim, napominju važne činjenice. Sud u Strazburu, ukazuju oni, nije odbio ovaj predmet, jer taj sud i ne raspravlja o suštini tumačenja norme, nego je odbio dalje bavljenje predmetom pošto nije bilo prekoračenja u postupku pred sudovima. Tj. predmet je sve instance prošao regularno. A kakve su presude donijeli to nije na Strazburu da sudi.
Ne ustežu se da otvoreno iskažu sumnju u pristrasnost prilikom presuđivanja:
– Kako su ga tumačili na Višem sudu ostaje da društvo razmišlja, a sudstvo da promišlja šta se to radi sa zaposlenima koji su diskriminisani u dugom periodu, a i sada se nalaze u takvim okolnostima.”
Razumijevanje za zahtjeve zaposlenih u Klinici za psihijatriju pokazala je poodavno i Kancelarija ombudsmana. Antena M obratila se i na tu adresu.
Podsjećamo, u mišljenju zamjenice ombudsmana Nerme Dobardzić je ranije navedeno da su zaposleni u pritužbi naveli da se radi o produbljivanju negativne diskriminacije od strane menadžmenta Kliničkog centra i njihovog daljeg samovoljnog i nedopuštenog ponašanja prema pravima zaposlenih na Klinici za psihijatriju.
“Podsjećamo da je Zaštitnik u Mišljenju broj 36/18 od 17. maja 2018. godine utvrdio da je prema podnosiocima pritužbe izvršena defakto diskriminacija, odnosno isplaćen manji iznos zarade za rad iste/slične vrijednosti kao i u ostalim ustanovama koje su uporednici u ovom predmetu (Kotor i Nikšić). U tom mišljenju Zaštitnik je stava da su zaposleni na Klinici za psihijatriju nejednako tretirani po osnovu rada u toj zdravstvenoj ustanovi i to prilikom ostvarivanja prava na uvećanje zarade, a da učinjena razlika u odnosu na zaposlene druge dvije ustanove koji su povoljnije tretirani nema objektivnog i razumnog opravdanja, zbog čega su upućene preporuke Fondu za zdravstveno osiguranje i Ministarstvu zdravlja i Kliničkom centru i navedeni organi bili su dužni da, u roku od 30 dana od dana prijema te preporuke, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore dostave izvještaj o radnjama i mjerama koje su preduzete radi njenog izvršenja”, navedeno je tada u mišljenju zamjenice ombudsmana.
Iz Kancelarije ombudsmana ističu u odgovorima da su se nadležni organi jednostavno oglušili o preporuke Ombudsmana, uz obrazloženja koja po njihovom sudu nemaju utemeljenje u standardima nediskriminacije.
“Konkretno u ovom slučaju nije riječ o diskriminaciji u vezi sa povredom nekog prava, nego diskriminaciji u (ne)činjenju, odnosno faktičkoj diskriminaciji u odnosu na pravo na jednaku zaradu za rad jednake vrijednosti”, kažu iz ove Institucije.
Podsjećaju da su donijete su dvije preporuke – 2018. i 2021. od kojih nijedna nije ispunjena, uz ista obrazloženja da zaposlenima u KCCG ne pripada to pravo, bez obzira na činjenicu da se njihovim kolegama u drugim zdravstvenim institucijama ovog tipa isplaćuje takav dodatak.
Kažu da su sa stanovišta institucije učinili sve što je bilo u njihovoj nadležnosti, upoznali sve institucije (Fond za zdravstvo i Ministarstvo zdravlja) sa mišljenjem i zaključcima, ali do ovog trenutka nemaju informaciju da je nešto učinjeno tim povodom.
“U pogledu rješenja problema naše razmišljanje je išlo u pravcu da se Kolektivnim ugovorom ovo pitanje riješi na jedinstven način i bez diskriminacije po osnovu mjesta rada. Druga solucija je sud u kom postupku bi se postavilo pitanje diskrminacije u odnosu na pravo na jednaku zaradu za rad jednake vrijednosti, a ne samo pitanje da li zaposlenima po zakonu pripada pravo na uvećanje zarade.
Nalazimo da je sud organ koji bi trebao uzeti u obzir i mišljenja koje smo donijeli tim povodom, jer su ona utemeljena upravo na standardima zaštite od diskriminacije”, navode iz ove Kancelarije ombudsmana u odgovoru Anteni M.
O uslovima u kojima rade na Klinici za psihijatriju zorno svjedoči i podatak da je, prije tri mjeseca, komisija Građevinskog fakulteta donijela mišljenje da je Klinika rizična za rad. Dali su prijedlog da sa investicijom u vrijednosti 85-110 hiljada eura peuredi nekih 450-500 m2 kako bi bio bezbjedan u naredne tri godine. Zaposleni tvrde da novca za taj zahvat ima dovoljno iz pristiglih donacija.
Iz KCCG dobili smo odgovor u maniru iskusnog i vještog PR.
– U vezi sa navodima o uslovima rada na Klinici za psihijatriju, najbolji odgovor smo dali polaganjem kamena temeljca za novu zgradu koja vrijedi oko šest miliona eura i to smo učinili sada iako je opštepoznato da je aktuelni objekat neuslovan duže od 20 godina. Uz to, ovo je prvi put da je menadžment KCCG inicirao nezavisnu procjenu rizika rada i procjenu neophodnih ulaganja za sanaciju trenutnog objekta s obzirom na krov koji je urušen davne 2011. i donedavno tim povodom ništa nije bilo učinjeno.
Nakon toga smo predložili i preliminarno dobili saglasnost donatora za prenamjenu dijela sredstava iz donacija koje su usmjerene na izgradnju novog objekta jer nam je cilj da taj novac upotrijebimo za renoviranje trenutnog objekta kao prelazno rješenje do izgradnje nove zgrade. Nakon što administrativne procedure budu okončane, ući ćemo u proces renoviranja.”
Zaposleni su se aktuelnom menadžmentu KCCG obratili i preko Agencije za mirno rješavanje spora, želeći da se ovaj predmet, kako kažu, zatvori na elegantan i kulturan način, kako to dolikuje zdrastvenim radnicima, ali se to nije desilo. KCCG je odgovorio da ne želi da učestvuje u takvom modelu rješavanja spora sa zaposlenima.
Nakon toga, zaposleni sa kojima smo razgovarali kažu da im nije preostalo do da, po dobijanju Rješenja od miritelja, nastave da se sude sa svojim poslodavcem KCCG i dokazuju da su diskriminisani.
