16.9 C
Podgorica
Četvrtak, 28 Marta, 2024
spot_img

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti Crna Gora stavila tačku na projekat velike Srbije

Donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti Crna Gora definitivno stavlja tačku na projekat velike Srbije.

To je u intervjuu za Pobjedu kazao storičar i publicist Dragan Markovina.

POBJEDA: Apel za osudu ugrožavanja mira u Crnoj Gori i regionu od strane Beograda potpisalo je više od 800 uglednih javnih ličnosti sa prostora SFRJ. I Vi ste jedan od potpisnika. Zašto ste potpisali Apel?

MARKOVINA: Zato što sam u aktualnim događajima prepoznao s jedne strane strukturu koja se želi modernizirati i uspostaviti puni državni suverenitet na svim poljima, pa i na polju koje se odnosi na najveću vjersku skupinu u državi, a na drugoj one političke snage koje Crnu Goru, posredno i regiju, nastoje održati u mitološkoj, nacionalističkoj prepirci iz devedesetih godina prošloga stoljeća.

Prosvjedi širom Crne Gore pokazali su da se nemali broj građana i dalje ne miri sa definiranim političkim kursom zemlje. Ipak, riječ je o manjini, o agresivnoj manjini, koja traži potporu države koju suštinski ne priznaje. Ako se SPC kao institucija ne želi registrirati u Crnoj Gori, onda je besmisleno voditi bilo kakav dalji razgovor. Minimum korektnosti sa njihove strane bilo bi reći – u redu, nismo zadovoljni nezavisnošću Crne Gore, činjenicom da se emancipirala od Srbije, ali želimo na civiliziran način regulirati međusobne odnose. Nisam shvatio da je do toga došlo; shvatio sam da gledam isti dosadni film iz devedesetih, koji se, nažalost, uvijek loše završi. Isto „događanja naroda“, isto nošenje moštiju svetaca, iste demonstracije. Kada je riječ o Apelu, nevjerojatno je koliko je ljudi palo na postavljenom testu.

POBJEDA: Da, to je istina. Ako govorimo o Crnoj Gori, šovinistički ispadi Vesne Pešić ne razlikuju se mnogo od onih Boška Obradovića ili Vuka Jeremića; istovremeno, izbrisana je razlika između N1 i Danasa sa jedne i Sputnjika, Večernjih novosti i ostalog tabloidnog smeća sa druge strane. Srećom, ima mnogo građana Srbije koji govore i pišu drugačije.

MARKOVINA: Možda bi objašnjenje situacije koju opisujete trebalo potražiti u činjenici da donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti Crna Gora definitivno stavlja točku na projekat velike Srbije.

Od 1918. godine velikosrpski projekt ili sentiment bio je u Crnoj Gori dominantan. Sada je izgubio, a sa tom se činjenicom elite u Srbiji očito teško suočavaju. Ipak, moram reći da sam iznenađen silinom reakcija koje stižu iz Beograda. Očekivao sam prosvjede u organizaciji Amfilohija, navijače na beogradskim ulicama, ali onakve anticivilizacijske, nehumane, ako hoćete i protuustavne istupe Ivice Dačića i Aleksandra Vučića uistinu nisam. Oni su dijelom potaknuti stavom iz Apela u kojem se odgovornost za prosvjede u Crnoj Gori adresira na službeni Beograd, odnosno na samog Vučića.

POBJEDA: Opozicija u Beogradu, baš kao i nekada procrnogorski, danas otvoreno prosrpski i proruski mediji u Podgorici uporno ponavljaju kako je ovo što gledamo „dogovor Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića“. Je li, što mislite?

MARKOVINA: Takve teze su i smiješne i glupe. Teško je naime povjerovati da bi bilo tko, naročito Milo Đukanović, prihvatio da šef druge države njegovom premijeru javno kaže da je lažov, da se ambasadorki SAD u Podgorici obrati na onakav način, da se Crnogorci u Beogradu zastrašuju najavom oduzimanja državljanstva u slučaju da podupiru politiku službene Podgorice. Naprosto, to nema logike.

Crnogorskoj opoziciji Podgorica mora biti jedina adresa za pregovore

POBJEDA: Kao predsjednik Srbije, i Boris Tadić je pokušavao da destabilizuje Crnu Goru: njegov ambasador u Podgorici je, na primjer, u jednom momentu stao na čelo prosrpske opozicije; njegove službe i diplomate konstantno su opanjkavale crnogorsku vlast u Briselu; sam je dio crnogorskih Srba uspio da ubijedi da je njihova matična država Srbija, ne Crna Gora.

MARKOVINA: U Crnoj Gori ste uvijek imali političke snage koje su svoje zahtjeve pokušavale realizirati odlaskom u Beograd po svoje mišljenje. Da su hrvatski Srbi, koji su i te kako imali razloga biti sumnjičavi spram Franje Tuđmana, odoljeli zovu Beograda i svoj položaj nastojali riješiti u Hrvatskoj, danas bi ih ovdje bilo neusporedivo više. Da su Hrvati i Srbi unutar BiH rješenje svojih problema pokušavali naći u Sarajevu, ne u Zagrebu i Beogradu, ne bi bilo rata. Hoću reći da crnogorska opozicija mora shvatiti da je Podgorica njihova jedina adresa za pregovore. Istodobno, i Srbija mora shvatiti da državu i društvo može stvarati samo unutar svojih granica, ne izvan njih.

POBJEDA: Shvata li to Srbija?

MARKOVINA: Bojim se da ne shvaća. Čini se da srpsko društvo još nije uspjelo osvijestiti neke činjenice. Nije logično imati šest prijatelja od kojih su svih šest od vas otišli, a da vi i dalje tvrdite da su svi u krivu izuzev vas. Zajedno sa Ivom Josipovićem, Boris Tadić se ispričao za devedesete, ali od njega nikada nismo čuli istinsko priznanje da je Srbija pokrenula ratove devedesetih, da zbog toga žali i da sada ide dalje. Sve dok se ne prizna da je srpski nacionalizam poražen, da je izgubio sve ratove na Balkanu, napredak Srbije, bojim se, ostaće tek pusta želja.

“Znao sam da će Zoran Milanović biti novi predsjednik Hrvatske”

Dobar dio javnosti i u Hrvatskoj i u regionu ostao je zatečen viješću da je u drugom krugu predsjedničkih izbora, održanih 5. januara 2020. godine, sa nešto više od stotinu hiljada glasova prednosti Zoran Milanović porazio dosadašnju hrvatsku predsjednicu i kandidatkinju Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Kolindu Grabar-Kitarović.

Markovina kaže da je mnoge analitičare na pogrešan trag navelo puko zbrajanje glasova kandidata desnice iz prvog kruga izbora – Miroslava Škore i Kolinde Grabar Kitarović. „Znao sam da će Zoran Milanović biti novi predsjednik Hrvatske“ – kaže Markovina za Pobjedu.

POBJEDA: Kako ste znali?

MARKOVINA: Građanima je već muka od politike HDZ-a, koja je posljednjih šest, sedam godina otišla u potpuni ekstrem. Pored toga, uz sve ograde koje imam spram novoizabranog predsjednika Hrvatske, činjenica je da između Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića postoji nepremostiv jaz: dok s jedne strane imate čovjeka koji razumije politiku, koji zna što su institucije, koji se zna ponašati, koji ne govori gluposti, sa druge imate osobu koja je sve suprotno. Najzad, iako su ga njegovi politički protivnici pokušavali opisati kao „komunjaru“ i Jugoslavena, pokazalo se da Milanović ima ono što je očito neophodno: svojevrsnu „domoljubnu legitimaciju“.

POBJEDA: Kakve rezerve imate prema Zoranu Milanoviću?

MARKOVINA: Milanović je deset godina bio predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP), a u jednom mandatu je vodio i Vladu Republike Hrvatske. Građani su, dakle, imali vremena dobro ga upoznati. U drugom krugu predsjedničkih izbora glasao sam za Milanovića, svjestan da je riječ, kako sam već kazao, o političaru koji razumije kako država funkcionira i koji nije sklon jeftinom kič nacionalizmu. Također, znao sam da Milanović, iako kandidat SDP-a, naprosto nije ljevičar. Što je, uostalom, i sam više puta potvrdio.

POBJEDA: Što je potvrdio? 

MARKOVINA: Milanović jednom kaže da je socijaldemokrat, drugi put da je liberal, treći put sebe nazove kalvinistom. Pored toga što nije istinski ljevičar, kod Milanovića mi smeta njegovo neskriveno glorificiranje Franje Tuđmana.

POBJEDA: Zoran Milanović glorifikuje predsjednika Tuđmana kako bi pridobio desnicu ili to zaista misli? MARKOVINA: Milanović Tuđmanu honorira isto što i centristička desnica – stvaranje hrvatske države, državništvo i sl., zaboravljajući da bivši hrvatski predsjednik nije imao nikakav ugled u svijetu. Štoviše, upravo je zbog njega Hrvatska izgubila moralni kredibilitet stečen nakon što je napadnuta 1991. godine.

POBJEDA: Na koji način bi pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničim izborima u Hrvatskoj mogla uticati na situaciju u regionu?

MARKOVINA: Iako ne očekujem neku značajniju promjenu u funkcionalnom smislu, vjerujem da će pobjeda Milanovića u dobroj mjeri relaksirati tenzije i amosferu u regionu. Milanović je ozbiljan čovjek, tipični liberalni demokrat – istina, donekle nacionalno obojen – koji razumije uzroke ratova što su se događali devedesetih, kao i odnose među nekadašnjiim jugoslavenskim republikama. Dok je bio premijer, Milanović je često iskazivao manjak interesovanja za regiju. Budući da je narednih šest mjeseci Hrvatska predsjedavajuća EU, ali i da je spoljna politika ključna stavka u predsjedničkim ovlastima, očekujem da se takav odnos promijeni. Što je dobra vijest. Jer Milanović će raditi što je u njegovoj moći kako bi regija što prije ušla u EU.

POBJEDA: Za razliku od predsjednika Mila Đukanovića, predsjednik Aleksandar Vučić nije pretjerano oduševljen izborom Zorana Milanovića. Zbog čega, što mislite?

MARKOVINA: Vučić uporno Evropi nastoji prodati priču o vlastitoj dubokoj političkoj promjeni, o svojoj proevropskoj orijentaciji, dok za unutrašnju i regionalnu upotrebu zadržava nacionalističku retoriku i politiku iz devedesetih. Taj trik je mogao proći kod Kolinde Grabar-Kitarović, što dokazuje i onaj tragikomični posjet Vučića Hrvatskoj, napravljen bez dogovora sa Plenkovićem. Toga zasigurno neće biti kod Milanovića, koji ne podnosi puke parade bez suštinskog značenja. Novi hrvatski predsjednik nije ni malo naivan, pa Vučiću sa njim neće biti lako. Ipak, Milanović ne nastupa neprijateljski i, tijekom jednog od televizijskih sučeljavanja, poručio je da, usprkos problemima sa nestalim licima, Hrvatska neće uslovljavati pristupanje Srbije EU. Kada je riječ o Crnoj Gori, Milanovićev odnos je znatno drugačiji.

POBJEDA: Odnos Hrvatske je drugačiji. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske je, na primjer, povodom vandalskog paljenja crnogorske zastave u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, oštro osudilo taj čin prema, kako je saopšteno, zemlji članici NATO pakta, time i hrvatskom savezniku.

MARKOVINA: I Milanović je tijekom kampanje komentirao događaje u Crnoj Gori, ukazujući na činjenicu da antivladine prosvijede u Podgorici predvodi četnički vojvoda nepravomoćno osuđen za pokušaj terorizma 2016. Ta je skupina dala potporu Kolindi Grabar-Kitarović. Moram reći da hrvatska javnost, od završetka ratova devedesetih, iskazuje premalo interesovanje za situaciju u regiji. Ipak, odnosi Hrvatske i Crne Gore kontinuirano su dobri.

Naročito od trenutka kada je Podgorica promijenila kurs, točinije, otkako je Milo Đukanović svoju politiku distancirao od Slobodana Miloševića. Sa te strane je Milanovićeva izjava logična, baš kao što je i logična potpora crnogorske nacionalističke desnice Kolindi Grabar-Kitarović. Naprosto, riječ je o sličnom načinu razmišljanja, sličnom svjetonazoru. Sa druge strane, Milanović je rekao da podržava svoje prijatelje u Crnoj Gori, te u tom smislu ne očekujem bitnije promjene u odnosima dvije države. Štoviše, vjerujem da oni mogu biti čak i bolji

izvor: pobjeda.me

Posljednje vijesti
- Marketing -spot_img
Ne propustite