Strukture iz Srbije umiješane su u zbivanja u Crnoj Gori

Novinar i publicista Darko Šuković nedvosmisleno je u razgovoru za Al Jazeera Balkans ustvrdio da su mnoge strukture iz Srbije umiješane u zbivanja u Crnoj Gori, piše autor teksta Jasmin Agić.

Dio intervjua prenosimo integralno: 

Reakcija crnogorskog opozicijskog Demokratskog fronta i Srpske pravoslavne crkve na usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti iznenadila je samo one koji ne poznaju način na koji djeluju relikti politika vođenih 90-ih godina 20. stoljeća.

Iako je dugo u novinarstvu, intelektualac i publicist iz Crne Gore Darko Šuković ostao je pomalo zapanjen količinom ponovljenog bijesa i spremnošću da se nasiljem, i na ulici, rješavaju komplicirana i složena društvena i politička pitanja.

Unatoč tome što su prijetnje Andrije Mandića izrečene u Skupštini Crne Gore u noći kad je zakon donošen djelovale strašno, Šuković smirujuće kaže da ta zloglasna obećanja vjerovatno nikad neće biti ostvarena.

U razgovoru za Al Jazeeru govorio je o historijatu odnosa države Crne Gore i SPC-a i načinu na koji “srpska politika” ostvaruje interes u toj vjerskoj instituciji.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je uoči Nove godine usvojio crnogorski parlament, izazvao je burne reakcije, koje su išle čak i tako daleko da su zastupnici DF-a, koji su napravili nered u skupštinskoj sali, prijetili da će Crna Gora nestati. Koliko su ozbiljne te javno izrečene prijetnje i može li DF na tom nacionalno-vjerskom sentimentu mobilizirati mase za rušenje državne vlasti?

DF nema snagu da ugrozi stabilnost Crne Gore. Čini mi se da anticrnogorskom retorikom i antisistemskim ponašanjem, kakve u Crnoj Gori ne pamtimo, taj politički savez najefikasnije urušava sebe, svodeći se na politički i civilizacijski izbor ovdašnjih velikosrpskih šovinista. Njihov je ekstremizam, pritom, uglavnom bio providno estradan, pa i zbog toga nije uspio da mobiliše iole bitan broj sljedbenika. Pozive DF-a na radikalne poteze odbijaju da prihvate eparhije SPC-a u Crnoj Gori, pogotovo otkad je Andrija Mandić na beogradskim televizijama (sa kojih se on i drugi lider DF-a Milan Knežević danima ne skidaju) izjavio da cilj protesta više nije povlačenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti nego formiranje prijelazne vlade… čitaj: smjena vlasti na ulici. Reklo bi se da je, nakon toga, elemenat DF-a u protestnim litijama marginalizovan.

Može li se dogoditi da to stanje kontrapunktiranosti preraste u neki ozbiljniji, možda čak i oružani sukob, kojim je gotovo otvoreno prijetio Mandić u skupštinskoj sali?

Iskreno se nadam da ne može. Riječi Andrije Mandića posljednjih dana djeluju kao da su izgubile gospodara. Žao mi je zbog toga, nije mu se to ranije dešavalo ni u najnapetijim situacijama. Svako, na kraju, može da izazove incident, ali se najveći gubitnik unaprijed zna: to bi bio onaj ko pokuša da nasiljem ostvari cilj. Podsjetiću da su nakon višednevne ratničke retorike i primitivnog ispada u parlamentu poslanici DF-a, praćeni skupštinskim obezbjeđenjem, poslušno otišli u pritvor. Slavni crnogorski pametar Sula Radov rekao je: “Đe puno huči plitko je.” Mislim da DF samo puno huči.

Mnogi politički analitičari u “dešavanju naroda” prepoznaju staru matricu djelovanja, pa se kao sasvim logično pitanje nameće ono o ulozi Srbije i srpskih državno-vojno-sigurnosnih struktura u događanjima u Crnoj Gori.

Ne volim da govorim bez dokaza niti da analiziram ono što ne znam pouzdano. A ne znam pouzdano da li su srpske vojno-bezbjednosne strukture umiješane u crnogorska dešavanja. No, srpska politička elita, vlast i opozicija, beogradski mediji i, ‘ajmo reći, intelektualci jesu do grla.

Pogledajte samo šta pričaju i pišu! Od Vučića preko Dačića i Vulina do Boška Obradovića, Sergeja Trifunovića i Vesne Pešić! Pogledajte naslovnice beogradskih tabloida, jutarnje programe, informativne emisije i Hit-tvit Pinka, Marićevu Ćirilicu… ma, zapravo, kompletnu medijsku scenu, liše, valjda, dnevnika Danas. Treba li da citiram salonske i guslarske fašiste, od Čedomira Antića i Aleksandra Rankovića do Matije Bećkovića i Miodraga Davidovića? Nema tu šta da se analizira, svi imaju jedan cilj: da nahuškaju pristalice SPC-a, odnosno crnogorske Srbe protiv Crne Gore. I to rade potpuno otvoreno. To huškanje, drsko manipulantski, predstavljaju kao moralni čin podrške “svom narodu” da odbrani “srpske svetinje”! Sve se, bajagi, ne miješaju u unutrašnje stvari Crne Gore, a avionom Vlade Srbije voze Mandića i Kneževića, prvostepeno osuđene na po pet godina zatvora za “terorizam u pokušaju” na dan izbora 2016.

No, svaka analogija sa AB revolucijom je promašena jer tadašnja SR Crna Gora i današnja suverena država, članica NATO-a, nijesu za poređenje.

Kompletan intervju možete pročitati ovdje.  

IZVOR: ANTENAM