PIŠE: Milorad Pustahija
Dirljivo je bilo to jedinstvo 17 hiljada ljudi na građanskom protestu u Podgorici, to jedinstvo ideje o pobuni protiv rušitelja Ustava, počev od nacionalnog, stranačkog, do građanskog. Jesmo postali malobrojniji, ali IMA NAS i to dovoljno u svom čistom esencijalnom obliku, koji rađa hrabrost
Eto, otoplilo je, prvi put poslije osvježenja u avgustu 2020. godine. Ne treba nam meteorolog Micev da sami vidimo da nam se temperaturne promjene događaju nekako u nedoba, odnosno u pogrešnim godišnjim dobima.
Ovu očiglednu činjenicu naglašavam samo zato da izrazim čuđenje što je u ovom momentu predsjednik Đukanović u Šarm El Šejku na Klimatskom samitu, a ne u Crnoj Gori – žarištu velikog političkog, etičkog i mentalnog zagađenja. Mi nijesmo opasni zbog emisije stakleničkih plinova, jer je i ono nešto privrede što smo imali na putu uništenja – mi smo opasni zbog emisije nerazuma, nesojluka, laži i primitivizma.
No, evo i bez njega, oproljećivanje je uspjelo. Pritom mislim na moćan protestni skup građanskog procrnogorskog bloka, koji je održan u utorak u Podgorici. Prisustvovao je impozantan broj građana, preko 17.000. Ali nije to najbitnije. Branko Baletić je jednom rekao da Crna Gora jeste mala, ali da to ne utiče na njenu veličinu. Pa da ga parafraziram, jeste nas bilo mnogo, ali to nije presudno uticalo na veličanstvenost skupa.
Presudni su bili nevjerovatan red i kultura i u fazi okupljanja i tokom trajanja skupa, a razlaz je, bez obzira na snažno ispoljene emocije i poruke, bio pozorišni. Možda je bolje reći filmski, jedan smireni fejdaut. Svi su bili ljubazni i raspoloženi, nije bilo pijanih i razularenih i sve su poruke i transparenti bili pristojni bez obzira na njihovu dramatičnost i odlučnost. I dirljivo jedinstvo, od nacionalnog, stranačkog, do građanskog. I, zamislite, političari nijesu bili na bini nego među nama, ljubazni i nasmiješeni i izgleda spremni dobiti skupa sa nama svoju porciju pendreka, suzavca i nasilja.
Ali toga, srećom, nije bilo jer je Mali Berija bio u Aušvicu, a Adžić bez njega ne smije potegnuti ni olovku, a kamoli pendrek. Zato su me malo nervirali povici „Dritane pederu“, ali, jebi ga, uvijek požanješ ono što si posijao. Čak je primijećen oklopljeni policajac sa štitom kako pjeva crnogorsku rodoljubivu pjesmu. Što je uzrok ovakvoj finoći pitao sam se i odmah došao do tačnog uvida. Izostanak preletača, onih koji su sa nama bili iz čisto lukrativnih razloga pa su im buka i alkohol trebali da udvorički snažno ispolje ono što nikada nijesu bili niti osjećali. Jesmo postali malobrojniji, ali IMA NAS i to dovoljno u svom čistom esencijalnom obliku, koji rađa hrabrost, odlučnost i ideje.
Najavljeno je da nastavljamo odlučno i do kraja te pozivam rodoljubivi i časni patriotski publikum da nam se pridruži. Još jedan-dva ovakva skupa i počeće da se mijenja politička situacija i prevrtači će početi da se vraćaju kao ptice selice i napuštaju ta nova gnijezda, te molim, inače odlične organizatore, da obuče redare da ih prepoznaju i ne pripuštaju. I budimo realni, biće teško i naporno i potrebna nam je solidarnost i odlučnost i razum.
Znate, onaj policajac koji pjeva je pomalo iluzija. Slušao sam našeg zemljaka koji je 1968. godine u toku studentskih demonstracija u Beogradu kod podvožnjaka prisustvovao policijskoj metamorfozi. U pauzi čuvene tuče sa demonstrantima jedan milicioner je rekao studentima nešto kao: ,,Nemojte, djeco, šta nam ovo sve treba, nije ni nama ovo svejedno“. Eto, i moji su kćer i sin tu negdje sa vama. Studenti su s njim stupili u ugodan razgovor, ali čim je krenula frka na drugom kraju podvožnjaka i oglasila se policijska pištaljka, on je odmah zgrabio za kragnu prvog studenta do sebe i počeo da mu aplicira pendrek po bubrezima.
U opštoj ljepoti skupa mi smo izgleda i one policijske oklopne transportere doživjeli kao dio scenografije. No, opštevažeće pozorišno pravilo je da puška okačena na zidu u prvom činu, nužno puca u nekom od narednih činova.
Naročito kad su ti donosioci odluka i tvorci strategija iz neprijateljskog okruženja koji nijesu milostivi ni prema svojim neposlušnim građanima, a poslušni izvršioci vladajući domaći izdajnici koji ne prezaju ni od ustavnog puča ni bilo kog drugog oblika izdaje. Ako se predamo, naši zapadni prijatelji će to prihvatiti kao normalno jer nije daleko od njihovih zakulisnih strategija, a ako zaratimo možda ćemo kao Ukrajinci dobijati džebanu. Zato masovno i složno i pametno iskoristimo posljednje trenutke za snažan i reformišući građanski otpor kako bi izbjegli najgrđe scenarije.
I molim vas: bez parola tihovanja, tvitovanja i kohabitovanja. Zbog toga nam proljeće i dolazi u novembru. I bez parolaške patetike i samopromocije. Onako kao u utorak – iskreno, snažno i odlučno. Mi građani umjećemo to da podržimo i štitimo i nagradimo na vanrednim parlamentarnim izborima.
