Piše: Đoko Orlandić
Revoltiran time što i dnevnik “Danas” ne objavljuje ništa što je u funkciji utvrđivanja činjenica u vezi crkvene imovine u Crnoj Gori, nego ih, čak i prikriva,odlučio sam da se obratim Uredništvu tog beogradskog glasila. Evo šta sam tim povodom,pored ostalog, napisao…
Prvo ste dali da osoba koja sebe potpisuje sa “klasična filološkinja” u rubrici “Lični stav” tumači ustavnost Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Odmah nakon toga, osobi koja sebe potpisuje kao “prevodilac” a pod imenom Divjak tumači isto pitanje!?
Pomislih, konačno, dadoste prostor za tu temu pravoj osobi, uglednom pravniku Z. Ivoševiću. Međutim, on sebi da pravo da “pojača” svoje pravne stavove tumačeći istoriju. Napisa da crkve i manastiri u Crnoj Gori vjekovima pripadaju SPC. Očito je da mu tumačenje te oblasti nije jača strana.
Zbog toga napisah pristojan komentar da doprinesem pojašnjenju “te istorije” i to samo navodeći dvije činjenice.
Prva činjenica je da do 1918. SPC ne postoji ni u kavom obliku u CG. Da je postojala, Petar Karađorđević bi svojeg sina Aleksandra krstio u toj SPC na Cetinju. Pošto nije postojala, krstio ga je u Autkefalnoj crnogorskoj crkvi, što je lako utvrditi uvidom u krštenicu.
Druga, nesporna činjenica je još lakše provjerlliva. Treba samo ući na sajt “Službenog glasnika Srbije” digitalno izdanje. Pronaći “Službene novine” Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, br 121 od 03. juna 1922. Na prvoj strani tu piše pod 3, pod “b” da Sveti sinod SPC, Kraljevska vlada i Vaseljensak patrijašija potvrđuju da se SPC prisajedinjuje “AUTOKEFALNA CRKVA – CRNOGORSKO PRIMORSKA”.
Po mommišljenju se ne prisajedinjuje, nego biva ukinuta u uslovima okupacije, ali ipak kao autokefalna.
Ova je moja reakcija, na kraju, ipak objavljena, a ja sam poslao još jednu, novim povodom.
Tokom posjete Izraelu, povodom pomena žrtvama Holokausta u Memorijalnom centru “Jad Vašem” u Jerusalumu, predsjednik A. Vučić obratio se novinarima.
Jedna od tema tog obraćanja bio je i Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Pored toga, pomenuo je i predstojeći popis stanovništva u Crnoj Gori.
Tim povodom predsjednik Srbije kazao je “da ga brine popis stanovništva u Crnoj Gori 2021. godine, jer bi bila katastrofa ako bi se pokazalo da Srbi u toj zemlji nestaju”. Pored toga, istakao je: “Ja ne mislim da je to istina i da je to tačno. Mi ćemo dati sve od sebe da ohrabrimo srpski narod da se izjasni kako su se njihovi očevi i dedovi izjašnjavali”.
S tim u vezi, treba podsjetiti Vučića da u Kraljevini Jugoslaviji nije bilo nacionalnog, već samo vjerskog izjašnjavanja na popisima.
Prvi popis sa nacionalnim izjašnjavanjem, ikada, u Crnoj Gori spoveden je 1948. godine.
Period, po Vučiću, “kako su se izjašnjavali njihovi očevi i dedovi” biološki, a i kao samosvjesno izjašnjavanje, može obuhvatiti samo period od 1945 do 1980. godine.
S tim u vezi, treba ukazati da u periodu “komunizma”, do 1952. pa u i periodu “socijalizma” do 1980. godine, nije smjelo nikome pasti na pamet da pokuša da utiče na nekog kako će se nacionalno izjašnjavati.
Prvi popis iz 1948. pokazao je da je uCrnoj Gori Srba tada bilo 1 odsto, a Crnogoraca 90 odsto.
Naredni popis je obavljen 1953. Na tom popisu Srba je bilo 3%, a Crnogoraca 86%.
Zatim je popis održan 1961. i pokazao da Srba ima manje od 3%, a Crnogoraca 86%.
Naredni popis bio je 1971. na kojem su se kao Srbi izjasnili njih 7% , a Crnogoraca je bilo 67%.
Posljednji popis, u periodu “kako su se izjašnjavali njihovi očevi i dedovi” u Crnoj Gori je bio 1981. godine. Na tom popisu Srba je bilo 3 odsto, a Crnogoraca 68 odsto.
Slijedi “Miloševićeva nacionalisocijalistička” era, u kojoj se mnogi u Crnoj Gori počinju izjašnjavati na ideološkoj, a ne na nacionalnoj osnovi, te raste broj Srba.
Takav “pečat” pritiska je značajno udaren za vrijeme predsjedinovanja Borisa Tadiča. Naime, slao je svoje propagandiste da utiču na nacionalno izjašnjavanje na popisu 2011. godine, a predvodioih je njegov savjetnik Mlađan Đorđević. I porodica Đoković bila je uključena u snažnu i skupu kampanju pred nacionalno izjašnjavanje – na tom popisu u Crnoj Gori.
Zato, treba pozdraviti Vučićev poziv da se u Crnoj Gori na popisu izjašnjavaju, kako su se “izjašnjavali njihovi očevi I dedovi”.
Predsjednik Vučić,s druge strane, direktno poziva građane Crne Gore radi uticaja na njihovo nacinalno izjašnjavanje na predstojećem popisu. Da je nešto slično izjavio neko iz Crne Gore za naredni popis u Srbiji, našao bi se pod “medijskom topovskom kakonadom” sve do narednog popisa.
Izvor: AntenaM
