Zakonodavno uređenje pitanja crkvene imovine povezano sa procesom izgradnje Crne Gore nacionalnog jedinstva i državnosti i to Srpska pravoslavna crkva želi da zaustavi stvaranjem osjećaja nacionalne i religiozne ugroženosti koja dominira javnim diskursom – ocijenila je u intervjuu za Pobjedu Jasna Jozelić, sociološkinja religije, savjetnica u Norveškom centruza ljudska prava na Univerzitetu u Oslu.
SPC se, kaže ona, našla u začaranom krugu politike i religije i jako je teško izaći iz njega.
– Sigurna sam da će SPC u vrlo skoro vrijeme biti primorana da prepozna činjenicu da crkva kao institucija nije iznad države i da su dijalog i vladavina prava najvažniji i za očuvanje same SPC u Crnoj Gori – smatra naša sagovornica.
POBJEDA: Sve više se pokazuje da iza akcija pokušaja destabilizovanja Crne Gore stoji zvanični Beograd. Zašto to rade?
JOZELIĆ: Takav razvoj situacijebio je za očekivati. To je samo, nažalost, nastavak politike Srbije – borba za teritorijom gdje postoji šansa za ostvarenje vizije „velike Srbija“. Ne možemo smetnuti sa uma da je politika borbe za nacionalnom teritorijom doživjela fijasko u drugim državama, dok se kroz politički pritisak prema Crnoj Gori pokušava održati iracionalna vizija dominantnosti na ovim prostorima,pri čemu se koriste već nam poznati scenariji iz Hrvatske,
Kosova i nažalost u velikoj mjeri Bosne i Hercegovine. Politizacija religioznosti i religije, posebno uključivanje religioznih institucija u političko „dešavanje naroda“ je trend na našim prostorima. Isti mehanizmi se koriste danas i u Crnoj Gori. Možda i još većoj mjeri pošto je Crna Gora u 90-im bila učesnik nacionalnog prostora i vizije „velike Srbije“. Svojim političkim aktivizmom, koristeći snažnu religioznu simboliku SPC je preuzela ulogu „vođe naroda“ stvaranjem vjerske definicije toga šta je nacija, identitet i davanje otpora „neposlušnoj“ državi. SPC nije svijesna da je ušla u još jedan začarani krug iz kojeg može biti teško izaći. Preuzimanjem političke uloge u Crnoj Gori SPC je stvorila vrlo opasnu vezu između politike Republike Srbije i svojih vjernika misleći da im ta veza daje legitimitetu ostvarenju političkih i religioznih interesa i ciljeva.
POBJEDA: Očigledan je iupliv Rusije u sva dešavanja. Zašto ta zemlja ne odustaje od pokušaja destabilizacije Crne Gore?
JOZELIĆ: Ruski uticaj je vidan u čitavom regionu već duže vrijeme. Tome se može „zahvaliti“ na smanjenom interesu Evrope i USA zadnjih godina, kao i na činjenici da politička rješenja za probleme na Balkanu, možemo slobodno reći, nijesu bila optimalna niti politički dorasla prilikama u kojima smo se svi našli nakon završetka ratova. Pri tome, najviše mislim na Bosnu i Hercegovinu gdje je napravljena historijska nepravda i, nažalost, mi Bosanci još plaćamo cijenu za to.
Svemu ovome dodajmo i činjenicu da je u svim državama bivše Jugoslavije napredak i izg radnja demokratskih institucija zaostala više nego se moglo očekivati, jer je i dalje fokus na etno-nacionalističkoj politici, a ne na napretku. U takvom vakumu Rusija je vidjela šansu da pojača svoj uticaj na države regiona što u stvari realnonema veze sa dobrobiti naših država, već je to stvaranje političke i vojne protuteže u odnosu na NATO.
POBJEDA: Crnogorska vlast pokušava da uspostavi dijalog sa Srpskom crkvom u Crnoj Gori, mitropolitom crnogorsko- primorskim Amfilohijem. Razgovor o Zakonu biće nastavljen na ekspertskom nivou. Hoće li biti istinskog dijaloga?
JOZELIĆ: SPC se našla u začaranom krugu politike i religije i jako je teško izaći iz njega. Sigurna sam da će SPC u vrlo skoro vrijeme biti primorana da prepozna činjenicu da crkva kao institucija nije iznad države i da su dijalog i vladavina prava najvažniji i za očuvanje same SPC u Crnoj Gori. Bez ikakve sumnje SPC sada djeluje kao politički aktor, a ne kao religiozna institucija. Da bi zadržala svoju legitimnost kao religiozna institucija SPC se mora depolitizirati i „vratiti“ svojoj ulozi. Nažalost, ona i dalje preuzima ulogu političke ideologije i otvoreno zastupa interese određenih grupa građana,a ne svojih vjernika. Došlo je vrijeme da se SPC skloni izpolitike i da se osvrne malo na sebe i reflektira na primjer što se sve radilo u ime njihove vjere i kako i danas pojedinci te iste crkve podržavaju nasilje i negiraju genocid. Nažalost pojedinci SPC više ne predstavljaju dobro pravoslavlja, već zlo politike.
POBJEDA: Zašto je SPC neprihvatljivo da imovina, koja je nesumnjivo kulturno-istorijsko nasljeđe Crne Gore, bude u vlasništvu države?
JOZELIĆ: Privatizacija, kao iuređenje zakonodavstva po tom pitanju nakon raspada socijalističkog sistema je donijelo mnogo nepravilnosti i malverzacija. Država Crna Gora je, u konkretnom slučaju, krenula pravim putem. To je implementacija međunarodnog zakonodavnog standarda po pitanju državne imovine. Crna Gora je odradila odličan posao u odnosu na proces izrade zakona i uključivanjem Venecijanske komisije. Pokazala je ozbiljnost i spremnost da zakon bude održiv u odnosu na međunarodne standarde. Bilo bi vrlo interesantno saznati ko je i kako upisao na SPC vlasništvo na crkvenu imovinu imajućiu vidu da je na snazi bio zakon SFRJ o slobodi religija i vjeroispovjesti po kojem religiozne institucije nijesu imale pravo vlasništva na crkvenu imovinu.
Kada uzmemo istorijske činjenice u odnosu na gašenje CPC (1918) i nastalom dominacijom SPC sasvim je za očekivati da SPC pokušava svim silama zadržati status quo. Zakonodavno uređenje pitanja crkvene imovine je indirektno povezano sa procesom izgradnje Crne Gore nacionalnog jedinstva i državnosti i to SPC želi da zaustavi stvaranjem osjećaja nacionalne i religiozne ugroženosti koja dominira javnim diskursom što vrlo očito vodi do nacionalne polarizacije.
Imovina koja je dio kulturnoistorijskog naslijeđa ne može biti prisvajana na način kako to SPC radi. Niti ko može zabraniti nekome da koristi tu imovinu. U drugim zakonodavno uređenim zemljama takva imovina se smatra imovinom svih građana, samim tim države. I tu nema dileme.
POBJEDA: Smatrate li da je Crna Gora sigurnija od pokušaja destabilizovanja iz drugih država, ali i „domaćeg terena“ od kada je članica NATO?
JOZELIĆ: U svakom slučaju se stvorio osjećaj veće sigurnosti. Ali jedna se stvar ne smije zaboraviti, a to je da Crna Gora sama mora urediti unutrašnje i vanjske izazove bez obzira da li je članica ili ne. Time se prije svega pokazuje politička zrelost jedne države. Iskreno se nadam da će i BiH, kao i druge države na Balkanu uskoro biti ćlanice upravo iz razloga sigurnosti.
Svakako, mi sami moramo da riješimo naš balkanski Gordijev čvor bez obzira na druge, jer ćemo i u budućnosti nastaviti biti samo igralište za druge.
POBJEDA: Kako Vama izgledaju aktuelna dešavanja u našoj zemlji? Podsjeća li sve to na rane devedesete i smatrate li da će Crna Gora mirno prevazići taj izazov?
JOZELIĆ: Definitivno. Kao što sam ranije rekla koriste se isti mehanizmi regrutiranja za „dešavanje naroda“ i ugroženosti kroz vezanje religije i politike. Mnogo je lakše regrutirati nekoga koristeći duboke religiozne osjećaje.
Crna Gora će izaći iz ove krize, ali će uzeti malo vremena, kao i diplomatske mudrosti. Oružanog sukoba neće biti. Činjenica je da u poređenju sa situacijom 90-ih Srbija nije više ni vojno ni politički jaka kao što je bila 90- ih. Tada su imali čitavu JNA armadu, a i Crna Gora je bila u savezu sa Srbijom. Danas, ipak, postoji neki balans snaga i dominacija nije apsolutna.
POBJEDA: Predsjednik Crne Gore zalaže se za formiranje jedinstvene pravoslavne crkve u našoj zemlji, bez nacionalnog predznaka. Kako vidite tu inicijativu i da li je to moguće u ovako podijeljenom pravoslavnom stanovništvu kod nas?
JOZELIĆ: To je znak diplomaske mudrosti. U svakom dijalog je potreban. Bez dijaloga nijesmo u mogućnosti doći do rješenja. Bitnost nacionalnog predznaka je esencijalna u ovom sporu. Niko nikome ne može negirati njegov identitet.
A jedan od elemenata stvaranja „velike Srbije“ je upravo u negiranju identiteta drugome. Po SPC liniji i liniji Srbije su svi pravoslavci Srbi. Takva postavka nema nikakve naučne, niti istorijske podrške. To je konstrukt nacionalističke politike koja misli da ponavljajući istu postavku mnogo puta na kraju postaje istina. I u tom slučaju dolazimo do ogromnog izazova istoriografije na našim prostorima. I to je politizacija.
POBJEDA: Izgleda li Vam realno da vjernici SPC i CPC prihvate da se te dvije crkve ujedine u jedinstvenu pravoslavnu crkvu Crne Gore?
JOZELIĆ: Onog momenta kad SPC prestane biti politička partija da, zašto da ne. Mada, nijesam sigurna da će političko krilo SPC i Srbija prihvatiti takvo rješenje.
POBJEDA: Ukazuju li, možda, aktuelna dešavanja u Crnoj Gori i na potencijalni raskol u Srpskoj crkvi, jer je jasno da prvi čovjek ove crkve u našoj zemlji mitropolit Amfilohije i patrijarh srpski Irinej, ne djeluju koordinirano i jedinstveno?
JOZELIĆ: To je vrlo moguće. Ne smije se smetnuti sa uma da SPC nije jedna homogena sredina. Kao i u svim drugim institucijama imate razne struje.
Problem je lojalnost i gdje je ta lojalnost plasirana, a ne ime ili ko predstavlja koga. Vrlo vjerovatno mitropolit Amfilohije još osjeća jaču lojalnost prema svojim crnogorskim vjernicima nego državi Srbiji. Ne zaboravite, ako se prihvati samostalna Crnogorska pravoslavna crkva nije teško prihvatiti da će se pokrenuti i pitanje, jednog dana bosanske i hrvatske pravoslavne crkve.
SPC mora shvatiti da negiranje CPC nije u njenom interesu
POBJEDA: Mitropolit crnogorsko-primorski SPC Amfilohije, najuticajniji sveštenik SPC u našoj zemlji, u jednom trenutku, iz protesta koje organizuje ova crkva u našoj zemlji zbog Zakona, „isključio“ je političke aktere i stavio se, začuđujuće, u ulogu mirotvorca. Zašto je, prema Vašem mišljenju, to učinio?
JOZELIĆ: To morate pitati mitropolita Amfilohija. Sasvim realno je pomisliti da poznavanje lokalnih prilika, kao i njegova pripadnost prostoru to jeste državi Crnoj Gori je odigralo ulogu. Svi znamo, bazirano na ranijim iskustvima, da jedna dobro isplanirana mala iskra može zapaliti veliku vatru. Ne vjerujem da je u interesu SPC da nestane sa prostora Crne Gore. SPC mora shvatiti da negiranje CPC nije u njihovom interesu.
Najveća prijetnja Zapadnom Balkanu nedoraslost Srbije da se suoči sa ’90-im
POBJEDA: Može li aktuelna situacija u našoj zemlji ugroziti i stabilnost Zapadnog Balkana?
JOZELIĆ: U svakom slučaju neće pomoći stabilnosti. Aktuelno stanje je da najveća prijetnja stabilnosti Zapadnog Balkana je politička i diplomatska nedoraslost Srbije da se suoči sa svojom ulogom u ratovima 90-ih. Zbog toga je Srbija još element destabilizacije specijalno u BiH i Kosovu. Gubeći „svoje“ nacionalne teritorije u svom očaju stvaraju kult žrtve i velikosvjetske konspiracije. Crna Gora je donošenjem Zakona postala još jedna od izgubljenih nacionalnih kolijevki Srbije.
POBJEDA: Zašto zvanični Beograd i SPC ne prestaju da se miješaju u unutrašnje stvari drugih država u regionu, pogotovo Crne Gore?
JOZELIĆ: Nažalost u toj svojoj iracionalnoj viziji da su svi pravoslavci Balkana Srbi, kao i mitološkoj ovisnosti o nacionalnim teritorijama, Srbija nastavlja svoj politički program „velike Srbije“. Iskreno se nadam da će u neko skoro vrijeme Srbija smoći snage da stvori opoziciju. Kako sada stvari stoje, moramo bti strpljivi. Srbiji treba vremena da izađe iz svog mitološkog bića i da doživi katarzu. Balkan bi bio mnogo mirniji sa naprednom i demokratskom Srbijom.
