12/03/2022

Papović: Opoziv na Dritanov način

Piše,

poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore Dragutin Papović  

Obnovljene koalicije „Za budućnost Crne Gore“, „Mir je naša nacija“ i „Crno na bijelo“ uputile su Skupštini „Predlog za pokretanje postupka za utvrđivanje da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav, odnosno postupak za razrešenje predsjednika Crne Gore“. Ugledni pravnici su im saopštili da su teško prestupili, jer član 98 stav 5 Ustava Crne Gore propisuje da odluku o tome da li je predsjednik povrijedio Ustav donosi Ustavni sud i da tek nakon toga Skupština može odlučivati o razrešenju predsjednika. Predlagači to ne uvažavaju. DF je saopštio da je ova odredba Ustava „izmišljena proceduralna prepreka“ i da za donošenje odluke o postojanju ili nepostojanju povrede Ustava „ne treba Ustavni sud da bi se utvrdilo“, jer „to može da vidi i učenik osnovne škole“.

Domišljato obrazloženje ovog predloga je saopštio i tehnički premijer Dritan Abazović u izjavi za „Glas Amerike“. Novinarka „Glasa Amerike“ ga je pitala: „Kako ćete onda vi glasati za tu inicijativu, ako ona nije u skladu sa Ustavom?“ Abazović je odgovorio: „Mi ćemo glasati o razrešenju predsjednika. To je isto što bi u SAD-u bio impičment (opoziv)“. Abazović je faktički predložio da se predsjednik Crne Gore razriješi na osnovu Ustava SAD-a. Novinarka „Glasa Amerike“ je postavila dodatno pitanje: „Ali, šta to znači bez mišljenja Ustavnog suda?“ Zatim je Abazović ekspertski odgovorio: „Vidjećemo šta znači, s obzirom da je sve konfuzno.“ Abazović predlaže da se zanemari Ustav Crne Gore i da se kroz analognu primjenu procedure opoziva predsjednika SAD obavi konfuzna smjena predsjednika Crne Gore. Važno je imati u vidu da ovo predlaže doktor političkih nauka Dritan Abazović. Ovaj uporedni primjer ima jednu bitnu nepovoljnost za Abazovića. Prema Ustavu SAD-a, za opoziv američkog predsjednika potrebno je da na kraju složene trostepene procedure glasa dvije trećine prisutnih članova Senata. To se od Džordža Vašingtona do Džozefa Bajdena nikada nije desilo. Od svih mogućih uporednih primjera za smjenu predsjednika, Abazović je izabrao onaj koji nikada nije uspio. Prema analognoj proceduri doktora Abazovića, za razrešenje predsjednika Crne Gore trebala bi dvotrećinska većina u Skupštini. Može se reći da je tako Abazović upropastio sopstveni predlog.

Ako se zanemare ova nesuvisla obrazloženja predlagača, njihov plan je prost i jasan. Tri koalicije namjeravaju da suspenduju dio Ustava, da preuzmu nadležnost Ustavnog suda i da nasilno svrgnu predsjednika Crne Gore. Njihov predlog je, u stvari, najava trostrukog državnog udara koji će dovesti do nasilne promjene ustavnog uređenja. Krivični zakonik Crne Gore predviđa oštre kazne za ova djela, naročito ako se učine uz pomoć iz inostranstva.

Umjesto što pokušava da u Skupštini primijeni američki impičment, doktor Abazović mogao bi da se prisjeti primjera iz sopstvene prakse. Nakon parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je na konsultacije pozvao predstavnike: DF-a, koalicije Ključ, Demokrata i SDP-a. Oni (39 poslanika) su na konsultacije uputili zajedničkog predstavnika Dritana Abazovića koji se s predsjednikom konsultovao 9. novembra 2016.

godine. Nakon konsultacija Abazović je izjavio: „Nije dobro da se mandat da nekome ko nije obezbijedio 41 poslanika i više“. Tada je Abazović predložio: „Da manjinske partije biraju model za sastavljanje Vlade, bez DF-a koji bi samo podržao takvu vladu“. Tada koncept manjinske vlade nije bio neustavan, a dokaz o podršci 41 poslanika je bio imperativan za status mandatara. Takođe, tada nije bilo ničeg protivustavnog u predsjednikovom pozivu koalicijama, a ne svakoj članici koalicije na konsultacije.

Ne moraju da idu toliko daleko u prošlost da se podsjete sopstvenih stavova. Dovoljno je da se podsjete da su uslov za potpis 41 poslanika postavili i kada su 2. septembra 2022. potpisali Politički sporazum u kome su naveli: „Dogovorili smo se da u narednih nekoliko dana potpisima najmanje 41 poslanika otpočnemo izbor ovog rukovodstva Skupštine i predlaganje i izbor nove Vlade.“ U dopisu predsjedniku Đukanoviću od 15. septembra naveli su da su u toku razgovori prethodne parlamentarne većine i da u tome učestvuje 41 poslanik. Potom su se predsjedniku obavezali: „Nakon završetka razgovora, obavijestićemo Vas o imenu mandatara i dostaviti neophodan broj potpisa poslanika koji podržavaju tu kandidaturu.“ Oni su sami postavili uslove. Odredili su i rok do kada je trebalo da te uslove ispune. To je bio 19. septembar, jer je Andrija Mandić 18. septembra izjavio: „Vrijeme za dogovor nam ističe, nisu više u pitanju dani, nego sati.“ Nijesu mogli da na ustavan način formiraju većinu, dogovore mandatara i sastave Vladu. Sad hoće da nasilno promijene ustavno uređenje.

Read Previous

Konjević: Razgovarao sam sa direktorom ANB-a, provjeravaju navode iz medija

Read Next

Radulović: DF doveo Božovića za rektora Univerziteta: Živković: Ovo je skandal