Operaciju GRU-a u Crnoj Gori nadgledao lično Vladimir Putin

Glavna uprava Ruske Federacije, GRU, očajnički je pokušala da ubije svog glavnog političkoga neprijatelja u Crnoj Gori i vrati malobrojnu državu od 600 hiljada u rusku orbitu uticaja, dobijajući pristup Jadranskome moru, poligonu NATO-a – objavio je Petar Šuklinov, urednik portala na ruskom jeziku Liga.net.

U tekstu koji je objavljen u srijedu pod naslovom „Istorija obavještajnih službi: Kako je završen neuspjeh Putina u Crnoj Gori“ autor, istaknuti ruski novinar izričito navodi da je operacijom rukovodila ruska služba GRU kao i da je uvid u tu operaciju imao lično – Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije, prenosi Antena M.

Koga su željeli da ubiju Rusi

– Najzanimljivija figura u ovoj priči uopšte nije među osrednjim ruskim funkcionerima. Zaista, to je istorija poslije istorije; trebalo bi da vam je jasno da su zlatne godine ruske špijunaže stvar daleke prošlosti. Ova priča uglavnom govori o političkome lideru Crne Gore, bivšem komunisti Đukanoviću. Ako ga odmah ne izviždite, razjasniću vam da je on sada glavni ideološki neprijatelj Kremlja u ovoj zemlji, pristalica NATO-a i Evropske unije – piše autor analize.

Tradicionalno je Crna Gora hodala za politikom Srbije, glavnog strateškog saveznika Rusije na Balkanu. Crna Gora je odavno omiljena za ruske turiste. A ruski uticaj u ovoj zemlji bio je izuzetno visok. Prema različitim procjenama, oko polovine skupih nekretnina u zemlji pripada ruskim oligarsima. Sam Đukanović dugi niz godina govorio je o prijateljstvu sa Rusijom i potrebi za najjačim vezama.

Sve se, kako navodi autor teksta, promijenilo 2006. godine, kada je zemlja napuštila konfederaciju sa Srbijom. To je ozbiljno zabrinulo Rusiju. Ali, odlučila je da podrži mladu zemlju, nadajući se da će kupiti njezinu naklonost. Sve dok nije shvatila da počinje da gubi Crnu Goru.

Rusi su, na primjer, tražili da im daju luku u vojne svrhe kako bi dobili pristup Jadranskom moru – ali su odbijeni. Početkom rusko-ukrajinskoga rata u Donbasu postalo je jasno da je Crna Gora napuštila orbitu uticaja Moskve: zvanične vlasti male zemlje pridružile su se sankcijama EU protiv Ruske Federacije. Tako je Crna Gora, dok čeka u redu za članstvo u EU, odlučila da podrži politiku EU, navodi se u tekstu.

A kasnije, 2015. godine, Đukanović je udario posljednji ekser u odnosima s Rusijom: vlasti su proglasile integraciju u NATO svojim zadatkom, piše Šuklinov u svojoj analizi.

Đukanović je nevjerovatno popularan političar kod kuće. U različitim je statusima vladao zemljom od 1991. godine. Mnogo stvari u zemlji zavisi od njega, jer je zaista voljen – 54 odsto glasova na posljednjim izborima, konstatuje Šuklinov i dodaje:

– Ako uklonite Đukanovića, snažan uticaj Srbije i Rusije, pomnožen sa kontrolom nad vladom, pomogao bi da se preokrene plima. Na primjer, apsolutno proruska stranka ima 20 odsto parlamentarnih mjesta, a za nju uglavnom glasaju lokalni Srbi kojih je oko 30 u zemlji prema popisu stanovništva iz 2003. godine. Šuklinov u tekstu navodi kako je formirana mreža za podršku.

U 2014. godini Glavna uprava Ruske Federacije (GRU) počinje da formira posebnu agenturnu mrežu u Crnoj Gori. Baza za njezine aktivnosti je susjedna Srbija, odakle se rade svi praktični poslovi, uključujući kupovinu opreme i regrutovanje ljudi. Osnovni zadatak je zaustaviti proces integracije Crne Gore u NATO i, ako je moguće, uništiti trenutnu političku elitu zemlje.

Plan: „Аdriatika“

– Odmah po razdvajanju Crne Gore i Srbije, Rusi su uz pomoć novca počeli da formiraju ruski lobi u Crnoj Gori. Vrlo slična priča sa Ukrajinom, kada neki Medvedčuk leti u Moskvu i tamo se pretvara da na nešto utiče. Tako su crnogorski političari počeli letjeti u Moskvu – zbog novca i podrške proruskim biračima u Crnoj Gori. Zabavna činjenica: jedan od organizatora prevrata trebao je da leti na sastanak u Moskvu. Tražio je novac za kartu. Poslano mu je 800 dolara preko poslovnice „Western Union“ koja se nalazila… u obližnjoj ulici sa sjedištem GRU-a u Moskvi.

Brojni pregovori, stvaranje agenturnih mreža, finansiranje protesta – svi dogovori o tome kasnije će biti objavljeni od strane specijalnih službi. U međuvremenu, u Rusiju su poslata dva ruska državljanina: osoblje GRU-a Ruske Federacije, Eduard Širokov bio je vojni ataše u Ambasadi Rusije u Poljskoj, deportovan 2014. kao agent ruske vlade, i Vladimir Moisejev.

Od ovoga trenutka, Rusi sa teritorije Srbije počinju da nadgledaju projekat pod uslovnim nazivom „Аdriatika “. Cilj je svrgavanje Đukanovića i njegove političke grupe kako bi se na vlast dovelo prorusko političko krilo, navodi se u opsežnoj analizi.

Među kontaktima Rusa su i generali i pukovnici i nacionalisti i u Srbiji i u Crnoj Gori. „Vlada bi trebala biti odmah smijenjena, a narod Crne Gore treba da ustane“ – glavni je lajtmotiv tajnih sastanaka i rasprava u grupi.

Kako je otkriven plan Moskve

Sve je planirano da krene na dan izbora 2016. godine. Prvo, opozicija je trebala da prikupi 5.000 Crnogoraca za proteste. Drugo, sa teritorije Srbije osoblje GRU-a moralo je da obezbijedi oko 500 ljudi iz reda srpskih nacionalista koji bi bili obučeni u policijske uniforme (sva oprema je unaprijed kupljena i smještena – palice, uniforme, gas maske, toki-vokiji), navodi se u analizi.

Ideja je bila da se stvori obmana: bezbjednosni zvaničnici stali su na stranu demonstranata. Takođe, naoružani ljudi su morali da obezbijede vatrenu podršku demonstranata protiv specijalnih policijskih jedinica. Još jedna grupa je bila zadužena da puca u policiju ispred parlamenta i da organizuje osvajanje zgrade.

Za operaciju su izdvojena dva dana. Tokom 48 sati opozicija je trebalo da zauzme parlament, formira novu vladu, uhapsi premijera („Ako ne uspijete da ga uhapsite – ubijte ga“) i sprovede masovna hapšenja širom zemlje protiv prozapadne političke elite.

Nakon toga, zemlja je trebala da pređe pod potpunu kontrolu Rusije kroz srpski centar uticaja. To bi, na primjer, značilo rusku vojnu bazu na Jadranskome moru, zemlji na Balkanu koja bi postala zarobljenica ruskih ambicija.

Agenti

Četiri dana prije izbora jedan od agenata regrutovanih u Crnoj Gori uspaničio se i pogriješio, a policija je presrela njegov telefonski razgovor: „Imam problema sa svojim ljudima… Nervozni su… Što da radimo? Danas, śutra?“

Na dan izbora počeli su prepadi. Uhapšeno je 20 srpskih nacionalista na teritoriji zemlje, uključujući bivšega generala policije Srbije. Ostali članovi zavjere su pobjegli. Lokalni poslanici opozicije, koji su radili po planu Kremlja, privedeni su.

Kako se ispostavilo, crnogorska obavještajna služba ,,provalila“ je Ruse i regrutovala agente. Širokov, službenik GRU-a, uputio je jednoga od podređenih agenata u Crnu Goru da ubije premijera. Ali, agent se predao specijalnim službama i sve priznao, dobivši zaštitu kao svjedok.

Obavještajne agencije brzo su utvrdile ko su Širokov i Moisejev. I od Srbije traže da izruči ruske agente. Sekretar Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev žurno je otputovao u Srbiju da skloni agente. Naravno, Srbija ih je puštila. Sada su Širokov i Moisejev osuđeni u odsustvu, ali su i na Interpolovoj potjernici.

Epilog

Crna Gora je danas punopravna članica NATO-a. Tokom narednih pet godina pridružiće se Evropskoj uniji.

Ali, uz to, sada se sve rusko u toj zemlji, korak po korak, uklanja. Ruski lobi je izbačen iz politike od izbora do izbora, podrška proruske stranke pada i iz ekonomije uključujući posljedice uzajamnoga režima sankcija između Ruske Federacije i Crne Gore. Crna Gora se izbavlja iz „русского мира“ i u javnome životu – pa čak i u religiji.

Na primjer, jedna od posljednjih ruskih patnji povezana je sa smanjivanjem uticaja Srpske pravoslavne crkve u zemlji. Crna Gora nema svoju priznatu crkvu, ali se aktivno stvara.

Đukanović je usvojio zakon kojim će vlasti moći da preuzmu 650 objekata od SPC i prenijeti ih Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Usput, patrijarh Filaret uspostavio je kontakte s njom i podržavao je. Mada Carigrad još ne želi da joj podari tomos, to je samo pitanje od 10-15 godina.

Nakon što je postala članica NATO-a, Crna Gora je dozvolila Alijansi da potpuno blokira Jadransko more. Sada su sve zemlje sa pristupom ovome moru članice jedinstvenoga odbrambenoga bloka.

Zemlja je takođe na korak od ugovora vrijedna 36 miliona dolara za isporuku više od 150 „Humvee“ vozila za potrebe crnogorskih oružanih snaga.

– Nikakvu radost ne izaziva približavanje NATO-a našim granicama… Pa, zašto im je NATO potreban – sa žalošću je komentarisao Vladimir Putin neuspjeh ruskih specijalnih službi u Crnoj Gori.

– A mi podižemo čašu za crnogorsku braću koja su se potrudila i koja su uspjela. Sada su zauvijek, ili makar na veoma dugi rok, zaštićeni od bilo kakvih nasrtaja „русского мира“, zaključuje autor analize.

POBJEDA.ME