Od mitropolita anatema, od države zatvor, pa da vidimo ko će da zapali zastavu

Piše: Darko Šuković

Taktika je providna kao mantija starog isposnika – paliti crnogorske zastave, molovati srpske trobojke, prospipati farbu po muralima s likom Krsta Popovića, škrabati gadluke o Crnogorcima… navlačiti “režim” da izgubi živce i reaguje primjenom sile prema vinovnicima tih nepočinstava. A, onda stadu i svijetu poslati poruku da je “Montenegro” krenuo silom na veličanstvene, mirne litije, kojima Srpska crkva i (pro)srpske stranke “brane svetinje” i čuvaju obraz “tradicionalne Crne Gore”.

I Kinezima iz CRBC je očita duhovna veza između kontrolisano tihih litija i medijsko-političkih anticrnogorskih koračnica koje ih prate, kreirajući atmosferu za nastup “pješadije”, piromansko-farbarskih radikala. Nemaju svi u tom frontu “kliker” da polit-medicinski poentiraju kao Danilovićevi pitomci iz Ujedinjene CG, dobrovoljnim davanjem krvi u okviru državnih institucija.

Na sceni, a pogotovo ispod nje, imamo, dakle, traženje đavola pod maskom bogobojažljivog performansa, u izvođenju visokoprofitabilne kompanije koja se bavi srpstvom, građevinarstvom i turizmom, a, tek sporadično i “na divlje” (neregistrovano), zadovoljavanjem duhovnih potreba dijela pravoslavnih vjernika. Uz opasku da i ovu posljednju aktivnost obavlja po, doskora, u Crnoj Gori nepraktikovanim obrascima klanjanja, metanisanja, plivanja za krst… Što, ako se pastvi dopada da dere koljena i laktove, i ako nema problema sa prehladom, može da radi koliko i kad joj volja, pošto time nikoga ne ugrožava.

Kao što može mirno šetati do kilometraže Golfa “dvojke” pred rashodovanjem, taman se nikad nikome u masi od “200 hiljada” ne omaklo da pomene ime crnogorsko, u pozitivnom kontekstu. Time će Crnoj Gori i crnogorstvu naštetiti otprilike koliko će skandiranje “Kosovo je Srbija” doprinijeti okupu litijaša “dogodine u Prizrenu”.

Ali, ne može, makar ne još dugo, da prođe bez odgovora obredno spaljivanje crnogorske zastave, skrnavljenje spomenika antifašistima trobojkom kakvu nosi četnički barjaktar u “Bici na Neretvi” (za baksuz im ga je nedavno reprizirao Javni servis) i kopanjem po spomeniku( imao je nesreću da se nađe nadomak hrama Hristovog vaskresenja) narodnom heroju Vaku Đuroviću. Pa, to više ni “Vijesti” ne mogu da ignorišu, eto dokle se došlo u zatucanju normi civilizovanog ponašanja.

Zapravo, ispostavilo se, kasno juče, da ni MCP više nema kud, nego da paljenje i skrnavljenje državnih simbola okarakteriše kao “nečasni akt”. Napokon! Mjesec i po nakon paljenja zastave Crne Gore ispred ambasade u Beogradu, Mitropolija i ostale eparhije SPC izrazile su gnušanje nad takvim javnim nastupima i zaključile da “nema te hrišćanske ruke koja bi se podigla na barjak sa hrišćanskim znamenjima, niti ima te građanske ruke koja bi naudila zastavi svoje zemlje”!!!???

Auuuh… ljubiteljima dešifrovanja isplatilo se čekati ovakvu formulaciju.

Stvarno, kako razumjeti ovu poruku iz saopštenja MCP (I ostalih eparhija SPC)? Kao otkriće da su nekrsti “branitelji srpskih svetinja” koji su na Terazijama vatrometom i pogledima pokušavali da zapale “barjak sa hrišćanskim znamenjima”, kako autor ili tijelo (Episkopski savjet?) tepaju zastavi Crne Gore? Ako jesu, odgovorno tvrdim, niko ih, kao takve, prepoznao nije. Naprotiv, djelovali su kao autentični svetosavci.

I, ko (možda bolje – šta) su ova trojica spalilaca zastave (“barjaka”) u Budvi, ako nijesu građani? Možda beslovesni stvorovi? Zombiji ozračeni ideologijom koja uzima dušu i okreće ih, tako isisane, protiv bližnjih svojih i rođene države? Zaboga, ako je tako, ko li ih je učinio takvim?

Ne zato što su saopštenja odavno izgubila djelotvornost, već zato što Amfilohije ima jedan sebi svojstven i daleko efikasniji oblik komunikacije s javnošću, čini se da bi otklanjanje sumnji u vinost MCP/SPC mitropolit brže postigao kad bi jednom anatemicom gađao sve one koji se ubuduće late upaljača u prisustvu zastave Crne Gore. Barem da mu jednu kletvu blagosiljaju i Crnogorci.

Ali, da ostavimo MCP (i ostale eparhije SPC) i logistiku da se na miru pripreme za četvrtak veče. Sa zajedničkom željom da njihovo saopštenje, ako i ne usliše ideju o anatemici, dopre do svijesti svih kojima je mitropolit duhovni vođa i politički lider. Jer, na opštu bi polzu bilo da se ova eskalacija anticrnogorskog, fašističkog ludila zakoči…još bolje, da se sasvim ugasi.

U protivnom, ako riječi iz saopštenja zamete vjetar, možemo samo da se nadamo pravom odgovoru na ponižavanje državnih simbola… I da strijepimo od pogrešnog.

Za pravi, pogađate, zadužene su državne institucije. Od kojih, po onome što se vidi golim okom, policija svoj posao radi kako treba, odnosno – koliko može u datim okolnostima. Otkriva i hapsi huligane, kao što je to učinila juče u Budvi, onomad na Zlatici…

Ali, šta radi tužilaštvo? Pravi se mrtvo? Mjesec i po je od objave ratnohuškačkog poziva na instagramu parohije Nikoljac (Bijelo Polje), kojim lokalni pop priziva “krvave badnjake”! Je li moguće da tužilaštvo nije procesuiralo taj slučaj? Kakvu, u tom slučaju, poruku šalje taj državni organ, držeći ruke skrštene pred objavom od koje se uračunljivoj populaciji krv ledi u žilama?

Ako u crnogorskom pravosuđu ne postoji svijest da samo najrigoroznijim kaznama mogu spriječiti onu drugu reakciju – neželjenu i pogrešnu, najpametnije im je da se sklone iz fotelja u kojima hiberniraju.

Jedini način da bijesni Crnogorci, svih svjera i nacija, oni kojima je ova zemlja sve, ne upadnu u zamku samoorganizovanja, jeste brza i maksimalna zakonska kazna za one koji sad pale simbole, a sjutra bi državu! Prvo za izmanipulisane izvođače grubih radova. A, onda, i za inspiratore operacije rušenja Crne Gore.

IZVOR: ANTENAM