Nijesmo željeli da korona prekine litije, željeli smo da ih prekinemo mi – Crnogorci!

“Na Cetinje nema šetnje” – postala je neka vrsta lozinke, znak prepoznavanja među onima kojima su dozlogrdile, ne toliko litije, koliko ono što ih prati, a nadasve ono što se među Cetinjanima prepoznaje kao njihov krajnji i stvarni cilj. Crnogorskoj javnosti i danas nije poznato kako je istaknut taj znak “STOP” pred zahuktalu, nikad masovniju povorku pristalica SPC, iako je rukopis bio prepoznatljiv. Nešto stariji, naime, dobro pamte kako je crnogorska Prijestonica 90-ih odgovorila na dolazak Ćosića, akademika  CANU i SANU, Sedmog bataljona…

Antena M krenula je upravo tim, prepoznatljivim tragom i došla do sagovornika spremnih da pričaju o, uvjeravju nas, sasvim spontanoj reakciji hiljada, uglavnom mladih, Cetinjana na zakazivanje litije u njihovom gradu. Zamolili su nas da ne pominjemo njihova imena jer oni nijesu nikakvi lideri, nego, jednostavno ne mogu svi sjesti s nama za sto u “Gradskoj kafani” i ispričati priču o, moglo bi se reći – pokretu “Na Cetinje nema šetnje”.

Šta je, dakle, bila srž i snaga tog skupa? Kako su se za jedan dan Cetinje diglo na noge?

“Nakon što se društvenim mrežama proširila vijest o organizovanju litije na Cetinju, napravili smo sastanak. Okupilo se 300 ljudi. Svi su bili revoltirani jer se baš u to vrijeme desilo paljenje crnogorske zastave u Beogradu. Pogotovo su navijači ‘Lovćena’ bili bijesni zbog onih slika skrnavljenja naše zastave. Nekoliko nas strijih odlično znamo taj osjećaj, prepoznali smoi toga dana energiju tih mladih ljudi i pokušali da je kanališemo onako kako smo vjerovali da je najbolje za Crnu Goru. Nijesmo željeli da reagujemo ishitreno. Smatrali smo da treba dati državi mogućnost da reaguje, pa smo odlučili da skup napravimo dva dana prije zakazane litije. To je bio skup upozorenja državi, ne litijašima, nego poruka državi – da nećemo to dozvoliti”, priča nam čovjek koji je prošao kroz sve pomenute izazove 90-ih.

Nije bilo nikakve organizacije, a ni vremena za to. Okupili su se noć prije samog skupa i nije bilo nikog ko se izdvajao kao organizator.

“Okupljanje je bilo spontano. To je bio pokret cetinjske omladine iritirane ponašanjem i djelovanjem SPC. Istina, svi se mi znamo i ti mladići poštuju godine nas nekoliko starijih, pa su bili i spremni da prihvate neke naše prijedloge, ali i da odustanu od nekih svojih, malo ratobornijih zamisli”.

Nijesu, kažu, očekivali onako masovan protest. Nije bilo vremena ni načina da se najavi kako treba, a kamoli što drugo. Zato s prezirom odbacuju šaptačke pokušaje da se njihovom skupu udari “Milov i DPS” pečat.

“Nijedan od nas nije član bilo koje stranke, a u koloni su bili i momci iz opozicionih i momci iz partija na vlasti. U ovakvim stvarima na Cetinju je to drugačije, svi su Crnogorci i svima je svetinja Crna Gora”.

“Bili smo iznenađeni kad smo viđeli koliko se ljudi okupilo. Dok smo prolazili gradom, ljudi su izlazili iz kuća i pozdravljali nas. Osjetili smo da su uz nas, da nam daju podršku”, priča četrdestogodišnjak koga smo zapamtili iz Graca, đe je početkom godine bodrio crnogorske rukometaše.

Kažu nam da je i toga dana bilo vidljivo da SPC na Cetinju nema stvarnu podršku. Pričaju kako je nekoliko Amfilohijevih pobočnika uspjelo da lukavstvom i igranjem na kartu praznovjerja, koristeći bolest ili siromaštvo pridobije dio cetinjskih porodica. Ali, malo koga za rušenje Crne Gore.

I, tu dolazimo do optužbi da su onemogućavanjem litije prekršili ustavna prava pristalica Srpske crkve. Odgovaraju kontraoptužbom:

“Ne radi se o tome da oni koriste svoje građansko pravo, nego se radi o tome da uništavaju našu državu. Preče je naše pravo da branimo državu, nego njihovo da je pod maskom demokratije uništavaju”.

Insistiraju na tome da SPC na Cetinju nema podršku. Ilustruju to činjenicom da Amfilohije Radović za trideset godina nije prošetao cetinjskom pjacom!!! Najduži “đir” mu je ravan onoj prijevarno ugrabljenoj šetnji od Manastira, do Ćipura, koju su srpski mediji slavodobitno prikazali kao litiju Cetinjem.

Ne uspijevaju, međutim, da sakriju da im je krivo i zbog te šetnje od stotinjak metara i toliko učesnika. Vjerovali su da kad država nešto zabrani, oni mogu mirno na spavanje. Ispalo je malo drugačije…

Na dan protesta pod pod geslom “Na Cetinje nema šetnje” nije bilo vidljivo prisustvo policajaca, a “nije ni bilo potrebe – okupljanje je prošlo bez ijednog incidenta”.

“Mi ne želimo sukobe, mi samo ne damo ono što je naše”, kazao je naš sagovornik.

Svjesni su da propaganda u službi SPC po svaku cijenu želi da ih prikaže kao nekoga ko ne dozvoljava vjernicima SPC da iskazuje svoja građanska prava. Baš na dan kad smo razgovarali morali su da policiji daju izjavu u vezi navodnog sprečavanja jednog vjerskog fanatika sa primorja, da sa krstom hodočasti do Cetinja. Iako nikakvoga kontakta sa tom osobom nijesu imali.

Shvataju to kao dio medijskog rata protiv njih, ali još više protiv onoga što simbolizuje njihov otpor litijaškom anticrnogorstvu.

Zanimljivo, kasnija pisanija jednog podgoričkog medija, pokazaće da su za prava pomenutog fanatika sa primorja zabrinuti u redakciji koja nije objavila ni slova o skarednom kafanskom šovinističkom piru u Spužu, iako je imala novinara na licu mjesta.

No, to je priča o otpadanju od nekadašnjeg suverenističkog bloka, koja naše sagovornike “prvoborce” pokreta za crnogorsku nezavisnost odavno ne iznenađuje, ali ne prestaje da pogađa. Sa sjetom govore da bi danas sve bilo drugačije da se u državne institucije ulila ona silna i iskrena energija LSCG iz prve polovine 90-ih…

Na skupu, pored crnogorskih zastava, vijorila se i “gaetuša”- simbol borbe Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.

“Nas još boli 1918. Litije smo doživjeli kao vraćanje u 1918. Željeli smo da im poručimo da nijesmo zaboravili 1918. i da nećemo dozvoliti da se ona ponovi!”

Na pitanje da prokomentarišu poruku poslatu sa skupa da su svetinje crnogorske, odgovaraju pitanjem: Nego čije su?

Žale što su litije prekinute zbog koronavirusa.

“Mi nijesmo željeli da koronavirus ugasi litije. Željeli smo da ih prekinemo mi – Crnogorci.”

Poručuju da, ako SPC opet zakaže šetnju na Cetinju, njihov stav i dalje važi: Na Cetinje nema šetnje!

“Iako smo onog dana osjetili da imamo podršku sa svih strana, najviše smo ponosni na to da su Cetinjani ustali i poručili da litija u našem gradu neće biti. Našim stopama mogu da krenu i u drugim gradovima!”

antenaM

Foto: Novak Abramović