Jovanović za GLAS CRNOGORCA: Litije se zloupotrebljavaju u političke svrhe

Osnivač Crnogorskog pokreta Slobodan Jovanović govorio je za Glas Crnogorca o aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori.

On je kazao da su litije koje organizuje SPC zloupotrijebljene u političke svrhe.  Jovanović je ponovio da “Nije na crkvama da uređuju zakonodavstvo niujednoj državi koja drži do sebe”.

Kako komentarišete aktuelnu situaciju u Crnoj Gori?

“Aktuelnu situaciju u Crnoj Gori je teško posmatrati bez međunarodnih i unutrašnjih okolnosti u kojima se događaju trenutni politički protesti, predvođeni i u organizaciji SPC. Bojim se da to više nego usložnjava dalju dinamiku događanja u Crnoj Gori. Više je nego očigledno da imamo u evropskim razmjerama razmah desnice i ekstremne desnice, da u Americi imamo jednu voluntarističku vladavinu, bez prepoznatljive američke tradicije u odbrani zapadnih vrijednosti, posebno kad je Evropa u pitanju, što se refleksuje, na određeni način, na povećani stepen tolerancije prema velikodržavnom nacionalizmu i imperijalnim idejama na Balkanu. Koje jesu prevashodno obilježja desnice i ekstremne desnice. Tu je u igri i problem Kosova, koji dodatno tupi oštricu reakcije, jer se očekuje da akteri koji raspiruju nacionalizam i velikodržavne ambicije budu rješenje kosovskog čvora”.

“Dodatno, na unutrašnjem planu, nemam osjećaj jedinstvenog stava države prema postojećoj situaciji, što, ako sam u pravu, veoma šteti povoljnom razriješenju, onako kako ga ja vidim. Takođe, čini mi se da je napor Crne Gore da se suprostavi enormnoj propagandi druge strane, bilo da je riječ o regiji ili šire, nedovoljno vidljiv i nedostatan. Veoma je važno politički djelovati u međunarodnim relacijama i objasniti svijetu da je u pitanju još jedan velikosrpski i proruski udar na Crnu Goru, još opasniji, zato što je prefriganiji, od onog prije nepune četiri godine. Ako je neko profilisan kao velikosrpski i proruski opredjeljen, onda je SPC. Sa infrastrukturom, resursima kojima raspolaže, mogućnostima zloupotrebe vjere, ona predstavlja korifeja tih ideja i najopasnijeg protivnika suverene, evroatlanske, prozapadne, demokratske Crne Gore”.

Ko stoji iza protesta koji su trenutno aktuelni kao litije i molebani?

“Djelimično sam odgovorio na to pitanje. Prije neki dan me nasmijala izjava premijerke Srbije da je Srbija danas izvoznik stabilnosti. Jasno je da ideja po kojoj Srbija promoviše svoj nacionalni i kulturni prostor, koji uveliko prelazi granice Srbije, samoproglašenje predśednika Srbije svesrpskim predśednikom, što je protivno svakoj ideji modernog građanskog društva, funkciji političkih izbora u jednoj državi, tome da su državni činovnici delegirani od društva koje ih finansira da rade u korist svih njegovih pripadnika, bez obzirana na nacionalnost, vjeru, itd, nastavak politike o „srpskim zemljama“, odnosno ideja Načertanija. Još je Dimitrije Tucović pisao o ondašnjoj politici Srbije, da se pod formom „oslobađanja bratskog naroda“ vrši okupacija tuđih teritorija.  Danas je to „briga o svom narodu van Srbije“, iako je više nego jasno da se, ne računajući izbjeglice u Crnoj Gori, u Crnoj Gori radi o ideološkoj podjeli unutar jednog naroda, koji teško da je ikada bio ekonomski i tradicijom vezan za Srbiju. Mala digresija: prvi ikad napisani članak o Crnoj Gori u srpskoj štampi izašao je u Letopisu Matice Srpske, knjiga 2 i 7 u Budimu 1825/6. U njemu, između ostalog, piše o Crnogorcima: „Oni sami po sebi sačinjavaju osobiti i od svih drugih naroda u Evropi sasvim različni narod…“ Toliko o „čuvenim đedovima“!

Jovanović naglašava da su litije zloupotrijebljene u političke svrhe.

“Litije, koje su autentično vjerska manifestacija, a koje se u Crnoj Gori, kao i sve kod SPC, zloupotrebljavaju politički, samo su izraz takve politike. Jasno je da građani koji se izjašnjavaju da su srpske nacionalnosti neće ośetiti nikakvu razliku nakon primjene Zakona. I dalje će ići u iste crkve, kod istih svještenika. Onaj ko će jedino ośetiti dejstvo zakona jeste SPC. Preko nje i ogromne imovine koju hoće da prisvoji, Srbija bi imala kontrolu nad velikim dijelom teritorije Crne Gore, preko moćne Crkve bi mogla da dalje utjelotvoruje uspješno srpski identitet u Crnoj Gori, kao što je potonjih 30 godina, drugim riječim, sa SPC koja bi bila isključivo vjerska institucija , nije moguće efikasno ostvarivati srpske pretenzije na Crnu Goru. I ne govorimo nužno o osvajanju teritorija, dovoljno je da Crna Gora postane druga Republika Srpska. Dakle, pitanje imovine je kamen temeljac kakva će Crna Gora biti u budućnosti. To bi morali da shvate vlasti u Crnoj Gori i da mnogo ozbiljnije planiraju svoje aktivnosti na rješavanju aktuelne situacije”.

On je kazao da su litije trenutno nenasilne, a ne mora da znači da će takve i ostati.

“U svakom slučaju se trenutna situacija ne može nazvati regularnom. Ono što je pitanje jeste kakve će reprekusije biti na društvenom tkivu Crne Gore, jer sumnjam da neće litije, ma koliko bile nenasilne, a ne mora da znači da će takve ostati, izazvati dalje podjele, nacionalnu netrepjeljivost u svim drugim sferama života. Jednostavno će ono što tinja na tim litijama biti oslobođenu u svakodnevici. Zanimljivo je sa kakvim podcjenjivanjem zdravog razuma mnogi objašnjavaju mnogobrojne pojave koje su izraz mržnje prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Od crtanja zastava po gradovima, štalama, domaćim životinjama, cijepanja crnogorske zastave i njenog paljenja, grafita mržnje prema Crnogorcima i „ovo je Srbija“, zloupotrebe osnovaca  u višenacionalnoj sredini, ostrašćenosti po društvenim mrežama, prijetnji, uvreda, itd, itd. Kad se to sve uzme u obzir očigledno je da je Zakon tu samom izgovor, jer naopako ako su to vjernici koji rade takve stvari”.

Na pitanje da li će se SPC i Vlada CG dogovoriti i do kakvog dogovora bi, po vama moglo da dođe, Jovanović je odgovorio:

Zaista ne mogu da zamislim kakav bi to dogovor bio. Jedino što može da se desi, a što bi bilo prihvatljivo za SPC, je da država odustane od primjene Zakona. Već sam naveo da bi to bio poraz suverene, evroatlanske, prozapadne, demokratske Crne Gore i njeno pretvaranje u satelita Srbije i Rusije, svjetlosnim godinama udaljene od ideala kojima sada deklarativno težimo. Nije na crkvama da uređuju zakonodavstvo niujednoj državi koja drži do sebe. Po toj logici bi mogle sve društvene grupe koje pogađa neki zakon tražiti da one odlučuju kakve će reperekusije imati pojedini zakoni na njih? Priče da je trebalo razgovarati sa SPC prije izrade Zakona je prevarna, jer su pokušane tri sesije, koje je minirala SPC pozivom svojih pristalica i nasiljem. Jasno je da SPC nikada ne bi pristala na to da se postavi pitatnje crkvene imovine, te da je besmisleno voditi razgovore sa nekim ko unaprijed ne pristaje na to.  Situacija jeste ili-ili. Pokazaće se ko je jači u toj suprostavljenosti – država ili SPC?

Kako komentarišete najave predśednika Đukanovića o eventualnom formiranju jedne pravoslavne Crkve u CG?

To je najdelikatnije pitanje. Jedno je što bih ja želio, a to nije, sigurno, da ljudi koji su nacionalno zatrovali Crnu Goru ideologijom „srpstva“, budi dio nekakve Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Kanonski, to bi bilo najispravnije, jer 17. Kanon IV Vaseljenskog sabora i 38. Tulskog, upravo govore o tome da suverena država treba da ima svoju autokefalnu crkvu. Po kanonima ta auktokefalna crkva se osniva izdvajanjem iz majke crkve, uz njen blagoslov. Blagoslov ne bi smio biti predmet zloupotrebe. Pošto je očigledno da SPC, iako se sama formirala 1920. po istim pravilima veseljenskih sabora, odbija da postupi kanonski, u Crnoj Gori je osnovana devedesetih autentična CPC. Ta CPC, po meni, bila bi najbolje rješenje, pa je dobro da se pokuša obezbjediti njeno kanonsko priznanje. Ne zaboravimo da su današnje crkve odavno postale najveći materijalisti, SPC je u dva maha kupila kanonsko priznanje ozbiljnim novčanim sumama, što neki nadristručnjaci objašnjavaju kao običajem među crkvama.

Inače, kao pragmatičan čovjek i ako bi to religijsko pitanje izmjestilo iz sfera nacionalnog,  političkog, vratilo pravoslavnu crkvu isključivo u okvire vjere, što mislim da sa postojeći sveštenicima SPC je obična iluzija, bio bih spreman da razmišljam i o tome da postoji jedinstvena pravoslavna crkva. To je i u skladu sa kanonima i osudom etnofiletizma na saboru pravoslavnih patrijarha u Carigradu 10. IX 1872.godine. Ali, bojim se da je to u realnom životu obična fantazija” – zaključio je Jovanović u intervjuu za Glas Crnogorca.