Ne ulazeći u pitanje ko se kako osjeća i ko kojoj Crkvi pripada, nadam se da neću izazvati bijes i ljutnju mojih prijatelja, poznanika, rodbine i ostalih koji ne dijele moje mišljenje.
Čitajući i prateći na razne načine dešavanja, uoči i nakon, donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Skupštini Crne Gore i sam zapanjen nerazumijevanjem, manipulacijama i radikalizacijom situacije, osjetio sam potrebu, da i sam iskažem svoje mišljenje i ukažem na jednu dimenziju ovog problema, naravno u političkoj ravni, a koji nijesam ni čuo niti pročitao, a mislim da ima logiku i uporište u dimenziji problema koji je aktuelan.
Problem ponašanja i djelovanja Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) u Crnoj Gori nije samo naš problem. SPC je postala međunarodni problem, jer njeno političko djelovanje na prostoru Zapadnog Balkana, predstavlja kočnicu daljeg razvoja i integracija u EU. SPC drži kao taoce tri države: Srbiju, BiH i Kosovo.
Makedoniju, a pogotovo Crnu Goru pokušava da zaustavi na putu ka EU, a na duži rok da je vrati u sferu ruskog uticaja.
SPC je “nepotopivi nosač” ruskog uticaja i ruske politike na prostoru Zapadnog Balkana.
Nijedan političar u Srbiji i Republici Srpskoj ne smije donijeti nijednu krupnu političku odluku, bez odobrenja SPC, time neriješena pitanja na Zapadnom Balkanu, nikad neće biti riješena: pitanje jedinstva BiH, pitanje Kosova, pitanje integracija. Rusiji, po mišljenju eminentnih analitičara, odgovara da se ništa ne mijenja, a da nije tako, pokazala bi inicijativu u međunarodnim krugovima.
SPC ovih dana demonstrira svoju moć, kako u Crnoj Gori, tako i van Crne Gore, Vučic vodi zbunjujuću politiku povodom dešavanja u Crnoj Gori i van nje, a tiču se donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a ja sam ubijeđen, da i on želi da eliminiše ili bar umanji politički uticaj SPC.
Međunarodnoj zajednici su vezane ruke, zbog sekularnosti i nepostojanja mehanizama, da se utiče na vjerske organizacije kroz politička djelovanja.
Crnoj Gori zbog odbrane sopstvenog identiteta, države i budućnosti, pripade i uloga demontiranja moći i uticaja SPC, konačnog demontiranja infrastrukture Velikosrpskog projekta, borba protiv konzervativnosti, antievropskog djelovanja i dogmi SPC.
Tako je bilo i devedesetih godina, kada je trebalo srušiti režim Slobodana Miloševića, koji je, takođe, bio crnogorski, regionalni i međunarodni problem.
Piše
Miodrag Đurović
publicista
