Piše: Dragan Bursać
Dvanaestog aprila 1993. godine, prije tri decenije, u borbama nadomak Višegrada poginula su tri ruska dobrovoljca u Vojsci Republike Srpske, a više njih je ranjeno.
Ovi ljudi su došli kao “psi rata” iz Ruske Federacije da se bore za, kako su govorili, “pravoslavnu braću“, a zapravo su bili klasični teroristi koji su sudjelovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ako znamo da je samo na teritoriji Višegrada brutalno ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, više od 100 djece i oko 600 žena, ako znamo da su smišljani i provođeni najokrutniji zločini ljudskom umu znani, poput živih ljudskih lomača u Pionirskoj ulici, kada su starci, žene i djeca živi spaljivani, onda vam je jasno kakvu su ulogu imali i ruski plaćenici. A njima je, valjda iz zahvalnosti, podignut spomen-krst na Bikavcu ponad Višegrada 2017. godine. Krst je visok pet metara i težak oko 400 kilograma. Pa im je iz zahvalnosti podignut i spomenik na vojničkom groblju Megdan na Bikavcu.
A zahvalnost se ogleda u čemu? U ubijanju bošnjačkih civila, žena i djece? U masovnim silovanjima, spaljivanju živih ljudi, protjerivanju preživjelih? Čemu se to tačno zahvaljuju predstavnici bh. entiteta Republika Srpska ruskim plaćenicima?
Spomenik, petmetarski krst i slovo Z
Promatrajući Višegrad ovih dana kao da smo negdje u Donjecku. Čule su se himne Rusije, Srbije i RS-a. Vijorile su se srpske i ruske zastave. Jer, 12. aprila je, kako kažu, Dan ruskih dobrovoljaca. Tako je pedesetak ljudi, sve sa načelnikom Višegrada Mladenom Đurđevićem, polažilo cvijeće na grobove ubijenih ruskih plaćenika. Nekažnjeno i ponosno. Mnogi od njih na majicama su nosili oslikano slovo “Z”, simbol ruske bezumne ruske agresije na Ukrajinu. A to slovo “Z“ je, zapravo, sveto slovo većinskih srpskih politika sa obje strane Drine. To je gotovo unisona odluka da se i ovog puta stane na stranu agresora.
Podsjetiću vas, prema zvaničnim podacima Vlade RS-a, u redovima Vojske RS-a od 1992. do 1995. godine ratovalo je oko 700 ruskih državljana, a poginulo je njih 37. I umjesto da pravosuđe Bosne i Hercegovine, makar zbog svijesti, ljudskosti i etičnosti, zabrani ovakav skup, Višegrad na sve to ima čak i ”Kozačku ulicu“. Da se ljudi podsjete terorista dok hodaju njom, valjda.
Ali, haj’mo pogledati malo širu perspektivu: Jedan od pripadnika ruskih dobrovoljačkih odreda u Bosni i Hercegovini bio je Igor Girkin Strelkov, međunarodni terorista, koji je doveden u najdirektniju vezu i optužen od međunarodnih sudova za logističku pomoć prilikom obaranja malezijskog aviona iznad okupiranih dijelova Ukrajine. On je, podsjetiću vas, sa svojim ljudima dopremio protivazdušni sistem “Buk“ ruskim pobunjenicima kada je 17. jula 2014. godine oboren Boeing 777 kompanije Malaysia Airlines, koji je letio od Amsterdama za Kuala Lumpur. Tada je poginulo je svih 280 putnika i 15 članova posade. Nakon obaranja malezijskog aviona, napisao je Girkin Strelkov na svom profilu na društvenoj mreži VK: “Avion je samo ‘skinut’ u Donjeckoj oblasti, sada leži negdje iza rudnika ‘Napredak’. Upozorili smo vas – ne letite našim nebom!”
Niko nije procesuiran za karneval smrti
Taj isti Girkin Strelkov je, po vlastitom priznanju, boravio u Bosni i Hercegovini kao plaćenik, na strani Vojske RS-a, 1992. i 1993. godine. Prema navodima koje je objavio u svom Bosanskom dnevniku, a koji je objavljen u listu Zavtra, borio se od 1. oktobra 1992. do 26. marta 1993. godine na teritoriji Bosne i Hercegovine. Bio je pripadnik Drugog dobrovoljačkog odreda, koji je predvodio Mihail Trofimov. Oni su se borili uz Drugu podrinjsku i Drugu majevičku brigadu Vojske RS-a, a, sudjelovali su još u borbama oko Goražda, Žepe i Sarajeva.
Eto, takvi su se ljudi kalili na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, a onda terorističke karijere razvijali diljem svijeta, ili, kako ga oni zovu, diljem “ruskog svijeta“. Danas je Girkin Strelkov jedan od vodećih vojnih blogera Rusije Vladimira Putina i, pazite sad ovo, zamjera ruskom predsjedniku na “manjku odlučnosti“ u Ukrajini.
I te činjenice kao da nikome iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine ne govore ništa. I te činjenice kao da nikome ne smetaju. Kao da im ne smeta što, za početak, nema spomenika ubijenim stanovnicima Višegrada, ali zato postoje dva spomen-obilježja “psima rata”, koji su bili na strani zločinačkih zvijeri (spomenik i krst). Dakle, budimo sasvim jasni: Republika Srpska je nekažnjeno i legalno podigla spomenik ruskim teroristima. Na spomeniku su upisana imena 37 ruskih dobrovoljaca, koji su, kako je navedeno, poginuli na ratištima širom Bosne. Iza svega stoji aktuelna vlast u RS-u i ta vlast se ponosi svojim rukoradom, ponosi se idejama koje promoviše i ponosi se, u krajnjoj liniji, teroristima koji su se borili baš u Višegradu na strani ubica i zločinaca. Nekažnjeno.
Svi u ovoj priči su nekažnjeni. Osim Bošnjaka kojih nema, koji su ubijeni i koji su bili krivi što su živi. Pa tako imamo gotovo bizarnu situaciju u kojoj Ljudmila Bogos, majka jednog od ubijenih ruskih vojnika, danas na bosanskoj zemlji oplakuje svog sina ispred njegovog spomenika. Za to vrijeme više od 100 ubijene bošnjačke djece nema niti jedno jedino obilježje u Višegradu i okolini. I niko neće odgovarati za sve ovo. Niko neće biti procesuiran za opskurni karneval smrti, gdje se slave ljudi koji su sudjelovali u komadanju Bosne i Hercegovine i ubijanju njenih građana.
Ako ovo nije definicija sramote…
A Bošnjaka, predratnih stanovnika Višegrada, skoro da i nema. Njihovi apeli i pozivi da se ova višegodišnja sramna šarada zaustavi kao da nosi vjetar sa Drine. Udruženje “Žene žrtve rata“ još je prije dvije godine jasno kazalo da su ruski dobrovoljci bili teroristi kojima treba suditi, a ne slaviti ih. Podsjetiću vas, predstavnici ovog udruženja su, u dopisu upućenom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, tražili da se hitno zaustavi i zabrani “okupljanje i veličanje ratnih zločinaca koji vrijeđaju preživjele žrtve članove porodica ubijenih, prognanike i povratnike“. Bakira Hasečić, predsjednica udruženja “Žena žrtve rata“ za RSE će te 2021. godine kazati kako su ruski dobrovoljci bili “borci na stranom ratištu ili teroristi“, kojima, umjesto da se “utvrdi identitet i da budu procesuirani, još uvijek slobodno dolaze na mjesto zločina da bi slavili počinjene zločine“.
Šta se u međuvremenu desilo, osim lakonskog odgovora Tužilaštva Bosne i Hercegovine da će “formirati predmet“? Jedno veliko – ništa. Republika Srpska i njeni predstavnici nekažnjeno slave ruske teroriste, dok bošnjački povratnici u Višegrad nemaju pravo podići spomenik svojoj ubijenoj i spaljenoj djeci. Ako ovo nije definicija sramote, ne znam šta je.
