Bi li ovo đeca poslovala…

„Bi li ovo đeca poslovala? Ne smijemo činit što činimo,
ne smijemo javit što je javno…“

 Čini se da smo gotovo zaboravili „bisere“ tzv. apostolske vlade, počev od „šušuštanja“ (sasušanja), „proskura“ (floskula) pa na dalje, a evo u svega pedesetak dana duranja ma(n)jinske, u rekordno kratkom vremenu imamo  nezapamćenu evoluciju bisera, koji me vratiše u najranije djetinjstvo, u sjećanje na pjesme „kolariću paniću, sami sebe otplićemo, sami sebe zaplićemo“ i nezaobilaznu „Jututunsku  juhahahu“ u kojoj se Ju(tutu)nci biju petama u  zadnjicu od sreće jer im je kralj Balakaha obećao „ju-ha-ha-ha“ (ustav)!

Naša zbilja sa novom vladom je dobila u kvalitetu samim tim što je bedastoće svaštoljubivog premijera i njegovih apostola „zaogrnula“ u kvaziintelektualno ruho, pjevajući pjesmicu „Kolariću paniću“! Srećan je premijer Abazdović i samo što ne klikne „Ju-ha-ha-ha“, jer je „Solomon“ iz Kotora došao do genijalne ideje da se ne smije potpisati ugovor sa Crkvom Srbije već samo sa četiri eparhije u Crnoj Gori, što su svi „trojeručke“ prihvatili i time sa pozicija ministra vanjskih poslova iskazao teritorijalne pretenzije prema suśednim državama!

Sasvim je razumljivo da se propagatori  tzv. Srpskog sveta iliti Otvorenog Balkana moraju radovati, jer im naš „Radovan“ dade sve ono oko čega se „ubiše“, pa me tako podśeti na jednu ličnost iz vremena Kraljevine Crne Gore, na Andriju Radovića, i na sramnu Podgoričku skupštinu!

O čemu se zapravo radi? Potpisujući bilo kakav ugovor sa  eparhijama  crkve Srbije u Crnoj Gori, preko eparhija Zahumsko-hercegovačke i Mileševske ulazi se u teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno Republčike Srbije.

Budući je bivši mitropolit crkve Srbije, Amfilohije Radović, sebe intitulisao, između ostalog kao  mitropolita „skenderisjkog“ što će reći skadarskog, i kao „egzarha (čuvara) pećkog trona“, teško će biti Krivokapiću da objasni vlastima na Kosovu i u Albaniji da imamo teritorijalne pretenzije i u odnosu  na ove dvije države, jer manastiri i crkve se nalaze na konkretnoj teritoriji, koja nije crnogorska!

Jedino što raduje u ovom crnogorskom „galimatijasu“ jeste da treba uključiti malo više „sivih ćelija“ da bi se ogoljavanjem „novih“ ideja došlo do onih istih infantilnih kojima je obilovao period prethodne, Krivokapićeve vlade.

Eto, pored ove dvije poučne pjesmice, preporučujem da se obrati pažnja i na „Carevo novo odijelo“! Ваистину одијело!

Može biti od koristi vladi u pokušaju!