Đukanović: Da vidimo možemo li da napravimo jedan krov za pravoslavne vjernike u Crnoj Gori

Na jučerašnjem sastanku Opštinskog odbora DPS Berane, kojem je prisustvovao i predsjednik partije Milo Đukanović, razgovaralo se o aktuelnim  političkim  temama. Sastanku su prisustvovali i predsjednik odbora DPS-a u Beranama Bogdan Fatić, koordinator ispred Predsjedništva Miodrag Bobo Radunović i koordinator ispred Izvršnog odbora Drago Čantrić.

Članovima Opštinskog odbora obratio se predsjednik DPS-a Milo Đukanović naglasivši da je uvažavanje razlika najbolji dio duha DPS-a, da u susretu sa novim izazovima moramo biti maksimalno oprezni, jer se suočavamo sa nečim novim, i da se zato mora sagledati svaki aspekt određenog pitanja. U  tom smislu Đukanović je govorio o aktuelnoj političkoj situaciji, u susret izborima, posvetivši najveći dio svog izlaganja Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i političkim konsekvencama, koje je njegovo usvajanje proizvelo, naglasivši da je prethodno rješenje bilo prevaziđeno, staro 43 godine i potpuno neadekvatno za današnje vrijeme.

Brojni su bili prigovori da rješenjima iz 1977. godine sloboda vjeroispovijesti nije bila zagarantovana. Drugo, imali smo potrebu da jasno uredimo ravnopravnost svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori. I, imali smo obavezu da obezbijedimo razradu još jednog ustavnog principa – a to je odvojenost crkve i države. Tu smo se suočili sa prvim otporom od strane SPC”, rekao je Đukanović dodajući da je SPC odbila da se registruje, da zakon predviđa i takvu mogućnost, ali da registracija daje različite privilegije od države: od plata sveštenicima, pa do oslobađanja od poreza…

Đukanović je rekao da i zakonsko rješenje Srbije koji se odnosi na ovu oblast predviđa registraciju i da se SPC u Srbiju uredno registrovala: “Pogledao sam zakon o crkvama Republike Srbije iz 2006. godine, i ne samo da predviđa obaveznu registraciju koju je, uzgred budi rečeno, SPC u Srbiji potpuno ispoštovala, nego, tamo se propisuje pet uslova koje crkva mora da ispuni da bi bila registrovana. Za razliku od toga u Crnoj Gori nema uslova. Tamo, između ostalog, država Srbija propisuje da morate da priložite i osnovni siže svog vjerskog učenja. Vjerujem da je to ispravnije od onoga što smo mi uradili. Hoću da kažem da je mnogo relaksiraniji režim registrovanja. Međutim, gle čuda – SPC je to u Srbiji uradila a u Crnoj Gori neće. Zašto? U svim tim komunikacijama koje imam sa njima, oni imaju jasnu poruku: Mi ne treba da se registrujemo, mi smo stariji od države, i ne možemo da se registrujemo u državi koju smo mi stvarali. Onda smo o tome razgovarali i pokušao sam da predočim da to zaista u ozbiljnom savremenom društvu ne može biti argument, čak i da je tačno. Dakle, danas živimo u Crnoj Gori koja je obnovila nezavisnost 2006. godine, koja nije ona tradicionalna, kao ni dukljanska ni petrovićevska, ni crnojevićka, nego je evropska Crna Gora i u njoj važe ona pravila koja su harmonizovana sa pravilima evropskog pravnog sistema. Da ne govorimo o istorijskim faktima“, rekao je Đukanović i nastavio: „Vrlo iracionalno, autodestruktivno, predstavnici SPC u Crnoj Gori su insistirali na ovome stavu i zbog toga su izbjegli da do sada budu registrovani, izbjegli da do sada imaju temeljni ugovor sa državom. Nasuprot tome, katolična crkva u Crnoj Gori je potpisala temeljni ugovor sa državom Crnom Gorom, nije ga potpisivao rimski Papa, potpisivali su ga katolički velikodostojnici u Crnoj Gori, barski nadbiskup i kotorski biskup. Islamska vjerska zajednica je potpisala temeljni ugovor sa Crnom Gorom, jevrejska zajednica takođe, a SPC ne. I, onda je krenula manipulacija kojom je trebalo bolje potkrijepiti svoj negativan stav prema tom zakonu, u suštini, plašim se, negativan stav prema državi”.

Đukanović je rekao da je nakon toga krenula  manipulacija da će država da otima imovinu SPC, što je kako je kazao potpuno netačno. Predsjednik DPS-a je još jednom ponovio da je nesporna činjenica, koju ne spore ni crkveni zvaničnici, da je dok je postojala crnogorska država postojala i Crnogorska pravoslavna crkva, koja nije imala svoju već je  koristila državnu imovinu. Đukanović je rekao da je ona bila samostalna i da je trajala sve  dok je nije ukinuo regent Aleksandar Karađorđević 1920. godine..

Ni u vrijeme Kraljevine SHS, ni u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, ni u vrijeme SFRJ niko i ne pokušava da napravi transfer te imovine. Krajem 80-ih godina (87.-88.) Crna Gora uređuje svoj katastar, ima neka aerosnimanja, nakon toga se pozivaju građani i pravni subjekti da upišu svoju imovinu u katastar. SPC u Crnoj Gori tada se upisuje na tu imovinu, koja nikada u istoriji, ponavljam, nije bila njena. Danas to služi kao argument – mi smo upisani tamo“, rekao je Đukanović.

Predsjednik DPS-a se zatim osvrnuo na sam tekst zakona i višestepenu proceduru dokazivanja vlasništva nad imovinom, naglasivši da je jasno da nema nikakve otimačine i da je to gruba manipulacija:

U ovom Zakonu niko ne kaže – mi ćemo da uzmemo imovinu zato što mi mislimo da je naša. Ne. U ovom Zakonu se kaže – nakon njegovog donošenja teče rok od godinu dana. Tokom tih godinu dana nadležni državni organ pravi evidenciju onoga za šta, shodno dokumentaciji, misli da je državna imovina. Poslije godinu dana to predaje Upravi za katastar (nekretnine) koja obavještava sve one koji su sad upisani na tu imovinu. Poziva njih i kreće upravni spor. I jedni i drugi iznose argumente, Uprava za katastar donosi svoj zaključak. Shodno principu postepenosti, nakon toga stranka koja je nezadovoljna obraća se Ministarstvu finansija, a nakon toga Ministarstvo finansija donosi zaključak. Stranka koja je nezadovoljna obraća se Upravnom sudu. Upravni sud odlučuje. Stranka koja je nezadovoljna odlukom Upravnog žali se Vrhovnom sudu. I Vrhovni sud odlučuje. Nakon toga se podnosi ustavna žalba Ustavnom sudu i Ustavni sud odlučuje. Ako je stranka nezadovoljna i tada, žali se sudu u Strazburu“.

Predsjednik DPS-a je „teoriju“ da će neko da uzme hramove od vjernika pa da ih privatizuje, okarakterisao kao, banalnu političku priču.

On se ponovo osvrnuo i na manipulacije da će se crkve uzeti od SPC i predati CPC: „Ko nađe ijednu riječ izgovorenu na tu temu ili negdje je upisano jedno slovo na tu temu, neka dođe da kaže da smo mi licemjeri koji radimo nešto sa nekom negativnom pobudom prema SPC. Ne, mi smo u svom programu zapisali da mislimo da je crnogorsko društvo nepodnošljivo duboko podijeljeno, da je dobar dio tih podjela vezan upravo za pravoslavno stanovništvo u Crnoj Gori. I zato smo kazali – ajde da budemo pametni, i predlažemo rješenje da svi pravoslavni vjernici imaju svoje mjesto pod krovom pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Kako će se zvati, možda baš tako. Možda Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, možda opet Cetinjska mitropolija, možda, ne znam kako, nijesmo tu pozvani da određujemo ime, ali jesmo sa pametnom i humanom misijom da pokušamo, ne da jedni tjeraju druge – Srbi Crnogorce i Crnogorci Srbe, nego da budu zajedno u svojim hramovima.

Đukanović je spomenuo i manipulaciju o nekakvom uskraćivanju gostoprimstva sveštenicima SPC, istakavši da ona ne  može da prođe. „Kada bi neko u svom zaumu htio da protjeruje ljude iz Crne Gore, da nema čestitog Crnogorca, odnosno građanina Crne Gore koji bi to dozvolio, nažalost, mi smo svi danas pod pritiskom jedne jake manipulacije“.

Đukanović je posebnu pažnju posvetio, kako je rekao, izrazitom nepoštovanju Crne Gore koje pokazuju predstavnici SPC, citirajući izjave patrijarha Irineja, u kojima on kaže da su Crnogorci zapravo Srbi, zatim mitropolita Amfilohija koji je rekao da su Crnogorci „izmišljena nacija“ koju je Milovan Đilas izmislio, da su Crnogorci „komunistički nakot ili kopilad“,  dodavši da je  – „i kopile  dijete koje treba ljuljati“.

Citiravši izjave zvaničnika SPC  o Crnogorcima Đukanović je rekao da podsjeća na njih ne da bi raspirivao mržnju već probudio dio samopoštovanja, da se zapitamo zaista jesmo li mi to kakvim nas opisuju. Imamo li potrebe da zaštitimo svoje dostojanstvo i svoj integritet? „Mislim da imamo zaista više nego dovoljno razloga za sumnju u dobronamjernost koju SPC pokazuje prema Crnoj Gori, crnogorskoj naciji i crnogorskoj kulturi“, rekao je predsjednik DPS-a.

Đukanović se osvrnuo i na opoziciju konstatujući da oni pokušavaju da zloupotrijebe crkvene litije i ostvare neki svoj politički interes. Mi kažemo – razumijemo, pokušavaju da nas pobijede toliko vremena  i ne uspijevaju, žele da se prišljamče crkvi, da je zloupotrijebe i da to pretvore u političke skupove“ rekao je Đukanović.

On se osvrnuo i na određene nacionalističke krugove iz Srbije.

Nažalost, ti nacionalistički krugovi veoma zloupotrebljavaju SPC gdje god to mogu….Ovo ne pričam iza leđa crkvi, sve sam ovo rekao velikodostojnicima SPC u Crnoj Gori. Vrlo jasno im poručivši – Ako se vi želite baviti pravoslavljem u Crnoj Gori, vi ćete u meni imati partnera. Mi smo višenacionalna i viševjerska država i ja kao šef ove države ću vrlo poštovati svaku vjersku zajednicu u Crnoj Gori, svakog čovjeka i svakog vjernika u Crnoj Gori. Ali, u okviru toga i svakog pravoslavnog vjernika i svakog vjernika SPC u Crnoj Gori. O čemu je riječ? Ali se ja plašim da se vi ne bavite pravoslavnom misijom. Plašim se da se bavite nacionalnom, to jest nacionalističkom misijom. Vi želite da posrbljavate Crnu Goru. Niko ovdje ne dovodi u pitanje da u Crnoj Gori žive Srbi kao jedna važna nacionalna zajednica i kao i sve druge nacionalne zajednice predstavljaju ozbiljno bogatstvo Crne Gore. Ponosan sam što sam na čelu partije koja je građanska i u kojoj imamo ljude svih nacija i vjera. Ali, ako vam neko pokušava nametnuti svoju prioritetnost, pokušava nametnuti status srpske države kao što to rade predstavnici ideolozi  i protagonisti velikosrpskog nacionalizma, u značajnoj mjeri stavljajući u funkciju te misije i SPC, onda smo u svađi, onda imamo problem. Onda nijesmo partneri. Ako treba da obezbijedimo sva prava svim vjernicima, uključujući i pravoslavne vjernike u Crnoj Gori, mi smo apsolutno najbolji mogući partneri. Ali ako želite da nam namećete svoje nacionalističke poglede, onda ih mi ne doživljavamo kao srpsko pitanje, nego kao velikosrpsko pitanje. Jer, ako namećete srpstvo izvan granica Srbije, u ovom slučaju Crne Gore, kako se onda osjećamo mi koji smo takođe građani Crne Gore, koji smo pravoslavci, ali se nacionalno osjećamo Crnogorci, ima nas 45 posto prema posljednjem popisu. Šta je sa nama?“, kazao je Đukanović i dodao: „Ako se bavimo pitanjem slobode vjeroispovijesti u Crnoj Gori, ne vidim da to radimo na pravi način ako se ne bavimo i pravima onih 45% koji su se izjasnili kao Crnogorci i među kojima je sigurno dobar dio pravoslavnih vjernika. Obmana je kada se kaže da je dovoljno da SPC vodi računa o njihovim interesima. U Zakon o crkvama države Srbije u članu 11 se kaže:  SPC je dužna da vodi računa o srpskom identitetu. Da li ona treba da vodi računa onda i o identitetu onih koji se osjećaju kao Crnogorci tako što će ih ubijediti da su kopilad i nakot Crnogorci, a da neće biti kopilad i nakot ako su Srbi.  Kako ćemo riješiti taj problem? Možemo ga riješiti tako što će biti SPC pa će se formirati CPC. Ali, iskren da budem, na taj ćemo način samo cementirati podjelu unutar pravoslavnog bića Crne Gore o kojoj sam govorio. Zato je moj pristup bio – ajde da budemo malo razumniji. Da vidimo možemo li da napravimo jedan krov za pravoslavne vjernike u Crnoj Gori, a da se pri tome ne ogriješimo o istoriju, jer, kako sam rekao, pravoslavna crkva u Crnoj Gori je bila samostalna. Ne falsifikujemo istoriju”.

Đukanović se obratio i partijskom članstvu koji su vjernici: „Svi naši članovi, svi naši birači koji su vjernici treba da idu u crkvu,  da upražnjavaju sve ono što upražnjavaju drugi ljudi, koji nijesu ni naši članovi ni naši birači. Ali ono o čemu moramo voditi računa to je da to naše pravo i sloboda ne bude grubo zloupotrijebljeno. Zato, nemojte propustiti da pogledate sve ove detalje, kada o njima malo promislite, vidite do koje ćete se mjere identifikovati sa onim što se sada događa… Ne budi protiv države i prepoznaj ako neko ima skrivene pobude da djeluje protiv ove države. Nemoj da budeš dio toga. To je jedino važno, jer je to naša zajednička kuća i zajednička odgovornost”.

Đukanović se osvrnuo i na svoje izlaganje u Tivtu koje su pojedinci u javnosti namjerno pogrešno interpretirali: “Vidjeli ste da sam prije neku noć uTivtu, vjerujem potpuno opravdano, to sistematsko ugrožavanje države nazvao ludačkim pokretom, pa su se danas glasnuli svi oni za koje sam i očekivao da će se glasnuti, jer su se naravno prepoznali u tome. Naravno, opet manipulativno, jer ne smiju da se upuste u ozbiljnu polemiku nego – evo Đukanović je one časne ljude koji učestvuju u litijama prozvao ludacima. Ne, ne. Čak i u njihovoj interpretaciji, stoji da ja pozivam da njihovo vjersko pravo, vjerska sloboda i potreba ne bude zloupotrijebljena, a ona se sistematski zloupotrebljava od strane nacionalista bilo da nose mantije, bilo da su u opozicionim političkim partijama, bilo da su u nekim drugim strukturama….Oni koji dijele Crnu Goru su, zapravo, oni koji uporno pokušavaju da negiraju Crnu Goru. To su oni koji su bili protiv obnove crnogorkse nezavisnosti. Ali, to je jedan demokratski čin, pa kada se završio očekivao sam da će poštovati ono što je demokratska volja većine. Ne. I nakon toga su nastavili da je i dalje podrivaju. To su oni koji pozivaju da se zapali crnogorski Parlament. To su oni koji su cijepali crnogorski Ustav. To su oni koji idu svuda i ogovaraju Crnu Goru, i predstavljaju je kao jedan totalitarni mrak i kao zadnju zaostalu provinciju na svjetskoj mapi. Oni zapravo dijele Crnu Goru, oni pomamljuju onaj dio Crne Gore koji mogu da zavode svojom političkom ili vjerskom retorikom, a meni bi željeli da pripišu odgovornost – zašto ja kao predsjednik svih građana Crne Gore se na taj način izjašnjava o tom pitanju. Naravno da se izjašnjavam iako me ti ne smatraju svojim predsjednikom. Znate koliko mi je do toga – nikoliko! Zato što sam ja predsjednik Crne Gore i predsjednik građana koji brinu o dobru Crne Gore i svakog građanina Crne Gore. A oni koji hoće da pale našu kuću, kako god me doživljavali, neće me pogoditi”, zaključio je Đukanović istakavši na kraju da je najvažnije održati stabilnost, i da je to uslov investicija, novih radnih mjesta, boljeg kvaliteta života, da su razlike između ljudi normalne da je DPS uvjek njegovao razlike ali da moramo da pazimo  da te razlike ne eskaliraju i ugrože stabilnost države.